Apelaciono vijeće Suda BiH pravosnažno je osudilo Mirka (Špire) Pekeza na kaznu od 14 godina, a Milorada Savića na dugotrajni zatvor u trajanju od 21 godine, zbog učešća u strijeljanju grupe bošnjačkih civila na području općine Jajce 1992. godine.
Prvostepenom presudom ovi bivši pripadnici rezervnog sastava policije bili su osuđeni na po 21, dok je s njima optuženi Mirko (Mileta) Pekez osuđen na 29 godina zatvora.
Prema navodima optužnice, sva trojica su, “kao organizovana grupa naoružanih ljudi” i nakon zajednički dogovorenog plana, 10. septembra 1992. godine okupili 29 civila Bošnjaka iz sela Ljoljići i Čerkazovići, među kojima je bilo žena, djece i starijih ljudi, te ih sakupili u mjestu Osoje, a potom odveli u Tisovac, gdje su ih strijeljali. Tom prilikom ubijene su 23 osobe, od kojih su četiri bile maloljetne.
“Vijeće nema sumnje u postojanje plana i zločinačke namjere koju su dijelili svi optuženi kao dio organizovane grupe”, istakao je Dragomir Vukoje, predsjedavajući Apelacionog vijeća.
U drugostepenoj presudi Apelaciono vijeće je istaklo kako je Mirko (Špire) Pekez pomogao u sakupljanju civila i njihovom odvođenju u Osoje, “nakon čega je napustio ovo mjesto”, te ga je zbog toga osudilo zbog pomaganja u izvršenju zločina.
“Tvrdnje Odbrane da je Mirko Pekez toga dana bio u Šipovu opovrgnute su iskazima svjedoka koji su preživjeli, a koji su rekli da su ga vidjeli u mjestu Osoje.Vijeće je zaključilo da je optuženi učestvovao u sakupljanju stanovništva iz sela i tako pomogao izvršiocima. Bio je svjestan bitnih obilježja djela, ali se usaglasio s njegovim izvršenjem, iako nije učestvovao u ubistvima jer je odustao u prvoj fazi zločinačkog plana”, kazao je Vukoje.
Za razliku od Pekeza, Sud je Milorada Savića proglasio krivim zbog saučesništva u zločinu, istaknuvši da je i sam priznao da je bio prisutan za vrijeme strijeljanja, iako tvrdi da nije pucao.
“Optuženi nije morao učiniti djelo ubistva, dovoljno je bilo da je voljno učestvovao u izvršenju plana. Ako se za nesporno uzme njegovo učešće u svim fazama plana, njegovo prisustvo znači usaglašavanje”, kazao je Vukoje.
Određujući visinu kazne, Apelaciono vijeće je istaklo da je otežavajućim okolnostima smatralo: broj stradalih osoba i njihovu starosnu dob, činjenicu da će preživjeli čitav život “nositi bol i traumu koju nosi ovaj događaj”, okolnosti u kojima je počinjen zločin, kao i “osvetoljubive motive niskog karaktera”.
Kao olakšavajuće okolnosti Vijeće je navelo “lične i porodične prilike optuženih”.
Apelaciono vijeće je istaklo da Pekez i Savić ostaju u pritvoru sve do upućivanja na izvršenje kazne.
