{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ozakonjena krađa deviznih ušteđevina

S
22.6.2009. u 13:39
0
5
Ozakonjena krađa deviznih ušteđevina
0
Ozakonjena krađa deviznih ušteđevina
Foto: CIN.ba
Stotine hiljada bh. građana, koji još od rata ne mogu podići svoje ušteđevine, trebali bi pomno pratiti rasplet predmeta "Suljagić protiv BiH" na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Mustafa Suljagić je uštedio blizu 270.000 KM radeći duže od 20 godina kao poštar, građevinski radnik i zanatlija širom Evrope. Skoro isto toliko godina Suljagić pokušava vratiti novac koji je položio na devizni štedni račun Privredne Banke Sarajevo (PBS). U vrijeme bivše Jugoslavije devizni računi bili su prihvaćeni kao jedini stabilan način štednje.

Danas sedamdesettrogodišnji Suljagić živi sa dijagnozom - tumor na mozgu.
"Može bit' da ne bih ni obolio da mi nisu uzeli sve i da nije bilo ove sekiracije", kaže Suljagić, o čijoj žalbi za povrat ušteđevine trenutno odlučuje Sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Pozitivnoj presudi u Suljagićevom predmetu nadaju se hiljade bh. štediša koje su prije rata ušteđevinu povjerile bankama i nikada je više nisu vidjele. Suljagić kaže da je tim novcem mogao kupiti stanove svojoj djeci, a sad bi mu on dobro došao i za liječenje.

Ogorčen nemogućnošću da dođe do svog novca uz pomoć domaćih sudova Suljagić je 2002. godine napisao žalbu i uputio je Sudu u Strasbourgu tražeći nazad svoju teško zarađenu ušteđevinu ili barem poštenu odštetu. Njegov sin, koji je u to vrijeme studirao pravo, pomogao mu je da sroči žalbu.

Suljagić i njegova supruga Vezira su morali podići kredite kako bi školovali djecu a danas žive od penzije koju mu isplaćuje Slovenija u kojoj je neko vrijeme radio kao poštar. Dodaje da je riječ o skromnom iznosu s obzirom da u Sloveniji nije dugo radio.

Prema savjetu Evropskog suda u Strasbourgu, koji je prije tri godine uvažio Suljagićevu žalbu, on je zatražio pravnu pomoć i angažovao daljeg rođaka advokata Emira Suljagića.

Sud trenutno odlučuje da li su Suljagić i ostale štediše žrtve sistema ili je Bosna i Hercegovina (BiH) učinila razumne napore da ih obešteti.

Jure Pelivan, nekadašnji predsjednik Vlade BiH i dugogodišnji član uprave Narodne, a kasnije i Centralne banke BiH smatra to apsurdnim.

"Nema govora da je država činila razumne napore", kaže Pelivan. "Građani su ovdje prevareni, nasamareni, vijek proveli štedeći," dok za političare kaže: "Neki su čak otvoreno u državnom parlamentu govorili da štediše neće dobiti ništa i da je njihove ušteđevine pojeo rat."

Presuda u Suljagićevom predmetu će postati model sudijama za razmatranje drugih žalbi bh. štediša, uključujući 13.438 predmeta koji su do sada upućeni posredstvom Udruženja građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijaspori.

Predsjednik ovog udruženja sa sjedištem u Banja Luci Svetozar Nišić kaže da su članovi bili zaprepašteni kada su saznali je Ustavni sud BiH odlučio da je Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje iz 2006. godine fer i u skladu sa Ustavom BiH. "To je prošlo na Ustavnom sudu ali neće na sudu u Strasbourgu", kaže Nišić.

Sporni zakon

Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje propisuje da će iznosi iznad 1.000 KM biti isplaćeni ne u novcu već u obveznicama i to u godišnjim ratama najkasnije do kraja 2016. godine. Godišnja kamata na štednju će iznositi 0,5 posto za period od januara 1992. godine do aprila 2006. godine kada je Zakon usvojen. Od tada pa do konačne isplate biće obračunata godišnja kamata od 2,5 posto.

Advokat Suljagić je pred sudom u Strasbourgu istakao da država stavlja "prevelik teret na štediše u odnosu na kolektivni interes na koji se poziva" jer je propisala premalu kamatu. Hrvatska je, kaže, štediše isplatila još 1996. godine u novcu i sa kamatom od 5 posto, bez obzira da li su bili hrvatski državljani ili ne.

Pored toga, ovim Zakonom nisu predviđeni ni izuzeci poput slučaja "teško bolesne osobe kojoj je gotovina neophodna za liječenje", kaže advokat Suljagić.

Osim što Mustafa Suljagić nema vremena za gubljenje, on također nema povjerenja u državne obveznice. Kaže da je već jednom prevaren kada je šezdesetih godina kupio jugoslavenske obveznice koje su, nakon nekoliko godina, potpuno izgubile vrijednost.

Iako je Zakon usvojen prije tri godine Vlada Federacije BiH još uvijek nije počela štampati obveznice dok su u Republici Srpskoj (RS) one dostupne od početka 2008. godine. Prema dokumentaciji suda u Strasbourgu realna vrijednost tih obveznica na berzi se kreće u prosjeku oko 75 posto vrijednosti stare devizne štednje. Nišić kaže da većina štediša u RS čeka na odluku suda u Strasbourgu prije nego što odluči da li će uzeti obveznice.

Ustavni sud BiH je zaključio da se država umiješala u pravo štediša na imovinu, ali da je to bilo opravdano, jer je uspostavljena ravnoteža između ličnog interesa štediša i kolektivnog interesa države, za koju bi isplata duga od oko 2,5 milijarde KM u gotovini, bio prevelik finansijski teret.

Da li je državni Zakon pošten prema štedišama odlučit će Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Nišić je uvjeren da teret isplate ušteđevina ne bi bio pretežak za državu jer bi štediše prihvatile isplatu u ratama po pravednim kamatama pa čak i dogovor da dio novca iskoriste za plaćanje režija i drugih obaveza prema državi.

Čekajući odluku iz Strasbourga

Dugi niz godina država i entiteti BiH odbijaju da isplate novac štedišama pri tome im onemogućavaju pristup redovnim sudovima.

Amila Omersoftić, predsjednica Udruženja za zaštitu deviznih štediša u BiH sa sjedištem u Sarajevu, godinama je pokušavala to promijeniti zastupajući Azeminu Ćumuriju. Nakon što je Ustavni sud BiH odbio njenu apelaciju Omersoftić je zahtijevala preispitivanje odluke i izuzimanje četiri sudije Ustavnog suda tvrdeći da su bili u sukobu interesa.

Uzalud. Ustavni sud BiH je u septembru 2008. godine odbacio i taj zahtjev.
Omersoftić i Ćururmiji ostaje jedino da sa ostalim štedišama sačekaju odluku suda u Strasbourgu u predmetu Salagić protiv BiH.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: