Otvoren glavni pretres protiv Momčila Mandića po optužnici za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti
Zastupnik optužbe, tužitelj Behaija Krnić najavio je danas u uvodnoj riječi pred Vijećem Suda Bosne i Hercegovine kako će tokom glavnog pretresa u slučaju "Mandić" biti saslušan 51 svjedok optužbe, te predočeno 147 materijalnih dokaza, uključujući i videosnimke i transkripte telefonskih razgovora optuženog s visokopozicioniranim vojnim i političkim dužnosnicima tadašnje tzv. srpske republike BiH.
Tužiteljstvo će, kako je kazao, dokazati kako je optuženi Mandić prije izbijanja sukoba u BiH, a u svojstvu visokopozicioniranog člana SDS-a sudjelovao u donošenju odluka o otcjepljenju jednog dijela tadašnje RBiH i pripajanju tadašnjoj SRJ, odnosno osamostaljenju tzv. srpske republike BiH.
Optužba, nadalje, smatra kako će izvođenjem dokaza biti utvrđena uloga optuženog u planiranju, podstrekavanju i pomaganju da se izvrši napad na školu MUP-a na Vracama početkom aprila 1992. godine, odnosno njegova konkretna odgovornost u pogledu nadležnosti nad kazneno-popravnim domovima (u svojstvu ministra pravde u Vladi tzv. srpske republike BiH).
Radi se o ustanovama koje su otpočinjanjem rata u BiH imale karakter logora u kojima su zatvarani i fizički zlostavljani civili nesrpske nacionalnosti od kojih se velikom broju otada gubi svaki trag.
Odbrana optuženog, međutim, smatra kako samom optužbom i ponuđenim dokazima neće biti moguće dokazati da je njihov branjenik počinio krivična djela za koja se tereti, podsjetivši na princip prema kojem "nije na odbrani da dokazuje nevinost, nego je na tužiteljstvu da dokaže krivičnu odgovornost".
Branitelj optuženog, advokat Milan Vulin naveo je kako dokazi optužbe ne ukazuju na Mandićevu odgovornost, odnosno na to za koje se radnje optuženi konkretno tereti.
Prema njegovim riječima, Tužiteljstvo je ponudilo i dokaze koje neće biti potrebno osporavati, a s obzirom na to da se radi o videosnimcima i transkriptima "presretanih" telefonskih razgovora za koje u vrijeme snimanja nisu pribavljena odobrenja nadležnih organa, "odnosno dokazima pribavljenim protivno odredbama ZKP-a".
Usto, odbrana je ustvrdila kako se za veliki broj dokaza ne zna na koji su način pribavljeni, osim da je do njih došla ondašnja Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID).
Odbrana će, kako je navedeno, dokazati da optuženi Mandić u svojstvu ministra pravde nije imao ingerencija nad KPZ-ima, te da tretman zarobljenih osoba nije bio u nadležnosti civilnih vlasti, nego vojnih struktura.
Na potonje je u svojoj odbrani ukazao i optuženi Mandić, uputivši niz prigovora na račun zakonitosti dosadašnjeg postupka.
Podsjetio je kako je bh. pravosuđu izručen iz Crne Gore (na temelju sumnji u umiješanost u malverzacije u predmetu "Pivredna banka Srpsko Sarajevo" za što je nepravomoćnom odlukom Suda BiH osuđen na devet godina zatvora), a da, istovremeno, nije postojao zahtjev za njegovu ekstradiciju.
Prema riječima optuženog, uslijedilo je njegovo isljeđivanje u čemu su sudjelovali policija RS-a i pripadnici jedne strane obavještajne službe, što je okarakterizirao kao svojevrsni pritisak na Sud i pravdu uopće.
Naveo je potom kako je inkriminirano vrijeme, a u vezi s napadom na policijsku školu na Vracama, bio pomoćnik tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RBiH Alije Delimustafića, a ne u vladi tzv. srpske republike BiH.
Optužnica tereti Momčila Mandića za krivično djelo ratni zločin protiv stanovništva iz člana 173. Krivičnog zakona BiH te zločin protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona BiH. Prema navodima optužnice, Mandić je 6. aprila 1992. u svojstvu pomoćnika ministra za unutarnje poslove tzv. srpske republike Bosne i Hercegovine rukovodio napadom na "Centar za obrazovanje kadrova MUP-a RBiH“.
U optužnici se navodi kako je, nakon zauzimanja Centra, sav rukovodni kadar bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sproveden u dom Mjesne zajednice Vraca i tu izložen ispitivanju. Nakon toga, grupa njih je navodno prebačena na Pale gdje je ispitivana i zatvorena te fizički zlostavljana i maltretirana sve do 10. aprila 1992. kada je razmijenjena i prebačena u Sarajevo.
U optužnici se dalje navodi kako je Mandić kao ministar pravde u vladi tzv. srpske republike BiH bio isključivo odgovoran za funkcioniranje svih kazneno-popravnih organizacija koje su djelovale u tadašnjoj srpskoj republici BiH i direktno nadređen svom rukovodnom i ostalom osoblju u tim organizacijama.
Mandić se tereti za odgovornost u navodnim zločinima u Kazneno-popravnom domu „Butmir“ na Ilidži i odjeljenju tog doma u Vogošći - tzv. Planjinoj kući, kao i za zločine u KPZ „Foča“. Na taj način optuženi je, prema navodima optužnice, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi (ubijanje, nečovječno postupanje, protupravno zatvaranje, prisiljavanje na prinudni rad i druge nezakonite radnje).
Sud je optužnicu u predmetu protiv Momčila Mandića potvrdio 17. jula ove godine. Na ročištu održanom 25. jula optuženi se izjasnio da nije kriv
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
