Sekretar u Ministarstvu pravde Republike Srpske Brankica Arežina precizira za Srnu da su osuđenici u samo dva od šest KPZ u RS pohađali i završili školovanje.
"U KPZ Istočno Sarajevo tri osobe su pohađale i završile osnovnu školu, tri srednju, a sedam univerzitet, a u KPZ Doboj - jedno srednju školu, jedno univerzitet i jedno magistarski studij", navodi Arežina.
Osuđene osobe mogu biti đaci i studenti škola, fakulteta i kurseva van ustanove ako to bezbjednost dozvoljava, i ako se programom postupanja ocijeni da je korisno za postizanje izvršenja kazne.
"Osuđenici koji završe određenu školu ili steknu kvalifikaciju u Ustanovi dobijaju svjedočanstvo iz kojeg se ne smije vidjeti da su osnovno ili srednje stručno obrazovanje stekli u ustanovi", ističe Arežina.
Osuđeni su najviše zainteresovani za zanimanja: auto-limar, električar, kuvar, moler, pekar, bravar, zidar...
"Oni koji su bez završene osnovne i srednje škole zadovoljavaju se obukom i radom u radionicama – pogonima privrednih jedinica u zavodima, gdje uz pomoć kvalifikovanih instruktora stiču vještine i znanja koja koriste pri zapošljavanju u društvenoj zajednici, ali, nažalost, to ne verifikuju diplomom", kaže Arežina.
Osim manjih metalnih, stolarskih i limarskih pogona i radionica u KPZ u Banjoj Luci i Foči, u okviru Privredne jedinice u KPZ Foča funkcioniše i fabrika namještaja, koja je uspjela da održi tradiciju i kvalitet u proizvodnji namještaja i koja je u posljednje vrijeme prepoznatljiva u opremanju kancelarijskih prostora i sudnica.
"Dio osuđenih zapošljava se i na vlastitim ekonomijama i farmama KPZ u Banjoj Luci, Foči, Istočnom Sarajevu, Bijeljini i Trebinju, koja pružaju odgovarajuće uslove i mogućnosti za adekvatno upošljavanje osuđeničke radne snage", istakla je Arežina.
KPZ u Foči, Istočnom Sarajevu i Bijeljini jedan broj osuđenih lica zapošljavaju u svojim ugostiteljskim objektima koji su prepoznatljivi po kvalitetu i uslugama.
U sklopu KPZ Banja Luka postoji odjeljenje Vaspitno–popravnog doma, koje egzistira punih sedam godina. Školovanje maloljetnih lica provodi se kontinuirano putem instruktivne nastave, a polaganje ispita se vrši u banjalučkim osnovnim i srednjim školama, kao i drugim gradovima u RS, gdje su započeli svoje obrazovanje.
Arežina napominje da su u Vaspitno-popravnom domu svi maloljetnici obuhvaćeni obrazovnim procesom, te je osnovnu školu završilo troje, a srednju četvoro maloljetnika.
Zakonom o obrazovanju odraslih iz 2009. godine propisano je da polaznik obrazovanja odraslih može biti osoba starija od 18 godina koja se obrazuje, a da pri tome nema status učenika ili studenta.
Kao posljedica ovakvog zakonskog rješenja u praksi dolazi do situacija da neke od vaspitanika sa završenom osnovnom školom, uzrasta 15, 16 ili 17 godina, nije moguće uključiti u obrazovni proces.
Arežina navodi da je sasvim jasno koliki značaj ima obrazovni proces u ostvarivanju resocijalizacije kao najznačajnijeg cilja izvršenja krivičnih sankcija, ako se uzme u obzir činjenica da se ova vrsta vaspitne mjere izriče u trajanju od šest mjeseci do četiri godine.
"U nekoliko navrata uputili smo nadležnom ministarstvu inicijativu za izmjene i dopune zakona o obrazovanju odraslih da bi se stvorili uslovi za omogućavanje obrazovanja maloljetnika koji se nalaze na izvršenju vaspitne mjere", napominje Arežina.
