BiH
21

Osobe s invaliditetom i dalje žive u mraku, tišini i "zatvoru"

Piše: M. B.
Foto: N. G./Klix.ba
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Zamislite da se jedan dan probudite i ne možete otvoriti oči, ne čujete ili ne možete hodati. Prepreke se nalaze na svakom koraku, a ljudi vas ignorišu ili vam ne mogu dovoljno pomoći. S ovakvom situacijom svakodnevno se suočava više od 270.000 građana BiH koji imaju neki vid invaliditeta.

Povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, danas je održana i svečanost u hotelu Europa u Sarajevu gdje su predstavnici ove populacije obilježili ovaj dan i razgovarali o svojim problemima.

Civilni invalidi se i dalje bore za usvajanje zakona o pravima invalidnih osoba. Nisu izjednačeni s ratnim vojnim invalidima, nemaju prilagođene prilaze na trotoarima, javnim institucijama, zgradama, privrednim subjektima i slično. No, od borbe neće odustati jer žele da buduće generacije ne doživljavaju diskriminaciju koju oni u sadašnjem vremenu svakodnevno proživljavaju.

"Diskriminirani smo na području cijele BiH. U RS-u invalidne osobe imaju mnogo manja primanja. Dosta povratnika se ne može vratiti ili se vrate ali ostanu prijavljeni u FBiH radi novca. Društvena zajednica i parlamenti trebaju učiniti mnogo da se počne provoditi porodični zakon, kao i drugi zakoni koji nam pomažu. Naprimjer, zakon o izgradnji i dalje se ne sprovodi do kraja jer se izdaju dozvole za gradnju novih objekata koji nemaju prilagođen pristup za invalidne osobe", rekao je za Klix.ba Zijad Arapčić, predsjednik Saveza osoba s invaliditetom FBiH.

Arapčić je istakao da će svoju borbu invalidne osobe morati nastaviti u Briselu jer su predugo čekali da bh. vlasti urade nešto po tom pitanju.

"Ne preostaje nam ništa drugo nego put pod noge i gore ćemo ostati dok ne bude donesen zakon o pravima osoba s invaliditetom. Mi ne želimo samo primanja, mi želimo da živimo od svog rada, jer mi se dvostruko borimo. Borimo se za život i posao kao i vi i borimo se sa hendikepom. Kada se izborimo sa našim nedostatkom ostaje nam borba za život", istakao je Arapčić.

Slijepe i slabovidne osobe također su na marginama. Iako postoje savremena tehnološka sredstva koja olakšavaju život ovoj populaciji ona su preskupa i slijepe osobe ih ne mogu sebi priuštiti. Istakli su da teško dolaze i do bijelog štapa.

"Nemamo prilagođene semafore, saobraćaj u mirovanju je takav da bukvalno ne možemo sami preći cestu, fizičke prepreke na terenu prave nam probleme u orijentaciji, puno pasa lutalica također prave veliki problem slijepim ljudima, jer ih ne vidimo, a kada koristimo bijeli štap oni budu još agresivniji i mi se ne možemo zaštititi", rekao je nedavno tokom obilježavanja 65. godišnjice Udruženja slijepih i slabovidnih osoba KS Fikret Zuko.

Gluhe osobe bore se godinama da dođu do svojih prava. Zakon o upotrebi znakovnog jezika u BiH usvojen je 2009. godine na državnom nivou, no njegova implementacija nikada nije zaživjela. Protesti koje su održali u septembru ove godine u Sarajevu doprinijeli su uspostavljanju komunikacije između institucija i Saveza gluhih i nagluhih osoba BiH kako bi se njihovi problemi riješili.

"Počeli smo komunicirati sa državnim vlastima. Tražili su da im dostavimo prijedlog rješenja naših problema i trenutno radimo na tome. Od protesta se ništa nije promijenilo. I dalje se borimo za dostupnost informacija ovoj populaciji, ali tu se i dalje koči", rekao je Alen Popović, glasnogovornik Saveza gluhih i nagluhih osoba BiH.

Podsjetimo, gluhe i nagluhe osobe istakle su na protestima kako su neinformisane jer u televizijskim informativnim emisijama nema tumača znakovnog jezika koji im omogućava da razumiju ono što se emituje te da samim tim budu upućeni u dešavanja u svojoj zemlji i svijetu. Također, nailaze na prepreke u svakodnevnom životu: u školovanju, bolnicama, policiji, na običnim šalterima u institucijama i javnim preduzećima i sl., jer nema tumača koji bi im mogao pomoći.

BiH je potpisnica mnogih konvencija koje štite ove kategorije, ali malo je napredovala na ovom polju. No, građani su ti koji mogu napraviti više i pružiti im prijateljsku ruku pomoći koja će im olakšati život i učiniti da se i osobe sa invaliditetom osjećaju kao ravnopravni članovi našeg društva.