"Zbog neprincipijelnosti jednog broja ljudi ja sam postao stanovnik Beograda", kazao je Jurišić, obrativši se Dubajiću nakon njegova svjedočenja na glavnom pretresu.
Jurišić se tereti da je kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a BiH i kao visoki starješina u SDB-u anagažiran na poslovima komandnog kadra u Operativnom štabu Službe javne sigurnosti Tuzla izdao naredbu za otvaranje vatre na kolonu 92. motorizirane brigade JNA.
U tome napadu poginula su najmanje 92 vojnika, ranjeno najmanje 33 i uništen veći broj vojnih i sanitetskih vozila.
Dubajić je za napad na kolonu JNA rekao da, prema njegovoj procjeni, u pitanju je bila ranije planirana akcija, tvrdeći da u vojnoj sigurnosti nisu imali saznanja da se tako nešto sprema, a ni on, nakon dogovora s lokalnim vlastima, nije mogao pretpostaviti da bi vojska mogla biti napadnuta.
Na početku svjedočenja rekao da je bio komandant 92. motorizirane brigade i kasarne "Husinska buna" u Tuzli, da je u aprilu 1992. godine, kada je proglašena nezavisnost Bosne i Hercegovine, dobio naredbu Generalštaba JNA da se do 19. maja vojska povuče s teritorije BiH.
U proljeće 1992., kazao je svjedok, u Tuzli je bilo provokacija, pa i pucanja na kasarnu, praćeni su članovi porodica vojnih oficira, kao i njegova supruga i djeca. On je rekao da je imao i informacije da se planira otmica njegove djece, pa ih je poslao u Srbiju.
Dubajić je kazao da je postojalo naređenje da vojska ničim ne provocira, što se i poštovalo, kao i da u kasarni nije bilo teškog naoružanja, navodeći da su u to vrijeme vođeni razgovori s lokalnim vlastima o mirnom povlačenju vojske.
Kako je posvjedočio, 15. maja prije podne u Domu JNA u Tuzli razgovarao je sa Seadom Avdićem, Refikom Ahmedinovićem i Šolajom (ne navodeći ime), kojima je kazao da će ispoštovati naredbu da se do 19. maja povuku. On je rekao da na tom sastanku nije preciziran datum povlačenja ni put kojim će se vojska kretati, ali da je zaključeno da se naknadno dogovore o tome.
Dubajić je rekao da je, nakon što je tog dana pucano na kasarnu, odlučeno da u 19 sati vojska počne s evakuacijom, da je tako određeno kako bi bilo vremena da se stanovništvo putem medija o tome obavijesti.
Svjedok je rekao kako je dogovoreno da Enver Begović bude s njim u kolima, da na čelu kolone u policijskom vozilu bude Mehmed Brkić, a utvrđen je i put kretanja: kasarna - Brčanska malta - Simin Han - požarna.
Dubajić nije izdao nikakvu naredbu u slučaju da kolona bude napadnuta jer, kako je rekao, "vjerovao sam da oni hoće da vojska što prije napusti BiH".
Kada je kolona krenula, rekao je Dubajić, njegovo vozilo je bilo šesto u koloni. On je u blizini benzinske pumpe izašao iz kola da vidi je li "iza njega" sve u redu, tada je čuo pucnje, a neki vojnici su mu rekli da je kolona napadnuta.
Prema Dubajićevom svjedočenju, on je telefonski razgovarao s Mešom Bajrićem, koga je optuživao za napad na vojsku, i kazao da je vojska pucala, da su njegovi morali uzvratiti, a on (Dubajić) kazao mu je da to nije istina.
Kazao je kako su nastojali izvući ranjene i poslati ih u bolnicu u Bijeljinu, a u požarni, od ostalih vojnika formirana je jedinica koja je sutradan raspoređena po obodu Siminog Hana, kao i da su počeli pucati po određenim ciljevima u Tuzli.
Dubajić je rekao da su zatim počeli pregovori o izvlačenju ranjenih, zarobljenih i o razmjeni, tvrdeći kako bi da je očekivao napad, organizirao da se vojska izvuče noću, a ne tokom dana, kada su bili "meta kao glineni golubovi", prenio je Tanjug.
Na pitanje Sudskog vijeća zbog čega se tokom prijepodneva vratila jedna kolona vozila koja je krenula iz kasarne, Dubajić je kazao da pretpostavlja kako je evakuacija prekinuta "jer je planiran napad na cijelu kolonu, kada su i gubici mnogo veći".
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
