Iako izvana djeluje sasvim obična, još jedna u nizu radionica za izradu ključeva i graviranje imena na metalnim pločicama, radnja Omera Kolukčije, najpoznatijeg majstora jednog od najcjenjenijih zanata u Mostaru, ali i mnogo šire, čuva priču o čovjeka čiji su životni put obilježile značajne promjene.
Pri ulasku u radnju, goste koji tu dolaze prvi put, pored neizostavnog osmijeha 77-godišnjeg Omera, dočeka red mušterija, koji čekaju na izradu svojih ključeva, ali i na ono još bitnije i cjenjenije - savjet o sigurnosti njihovih domova, koji se ne može, ali kod Kolukčije i ne treba, na bilo koji način platiti.
Od alata za izradu ključeva, raznovrsnih brava i ostalih pratećih materijala, detalji koji u rafama radnje na neki čudan način liče na uljeze su makete aviona. Nekada su ti avioni proizvođeni u mostarskom Sokolu, u kojem je Kolukčija proveo 34 godine.
"U svom radnom vijeku, bio sam sve od radnika za mašinom do tehnologa, konstruktora, rukovodioca i sve što je trebalo", rekao je Kolukčija.
Makete aviona nekada proizvođenih za potrebe Jugoslovenske narodne armije (JNA) u radnji Omera Kolukčije, ali i ključevi u istim rafama, postavljeni u jedinstven ram, pričaju priču ovog vremešnog inžinjera mašinstva. Nekada je Kolukčija laički rečeno "pravio avione", a danas izrađuje ključeve. Pokazatelj je to, kako je rekao, stanja u privredi u BiH.
Od kraja rata pa do današnjih dana on je razvio svoj novi posao i postao jedan od najtraženijih majstora za izradu ključeva.
"Reći da neko pravi avion, teško je to objasniti nekome ko nikada nije bio u fabrici aviona, jer su u takvoj fabrici zastupljene sve specijalnosti, tako da niko ne može sam da izradi letjelicu, ali svako može biti dio tima koji to radi. Prema tome, ja sam, kao i svi mi koji smo radili u fabrici aviona, imao sreću da sam radio u toj fabrici, jer pored toga što smo radili da bi zaradili platu, imali smo priliku da mnoge stvari naučimo, što u drugim industrijama nije moguće", prisjetio se Kolukčija.
"Počeo sam od radnika za mašinom jer sam prvo završio tokarski zanat, a poslije su potrebe proizvodnje i moje nekakve nove mogućnosti kroz rad i dalje školovanje bile takve da sam radio i kao tehnolog i konstruktor alata kojima su se određeni dijelovi proizvodili kako bi se zadovoljili tehnički propisi koje avion zahtijeva. Bio sam i rukovodilac, prema tome skoro da nema posla u fabrici na kojem nisam na ovaj ili onaj način bio zastupljen", pojasnio je.
Rado se prisjeća vremena provedenog u Sokolu, koji je, kako je rekao, danas mogao raditi u oblasti civilnog vazduhoplovstva u duplom kapacitetu.
"S obzirom da je to bila vojna fabrika, nikad se nije govorilo o tačnim količinama, ali mi smo proizvodili naše jugoslovenske avione od Galeba, Jastreba, Orla do G-4. Možda je najinteresantnije naglasiti jednu stvar da smo paralelno s proizvodnjom tih aviona za potrebe jugoslovenske armije bili usvojili proizvodnju velikih dijelova za putničke avione i za veliki broj firmi u svijetu već smo bili počeli proizvodnju i postigli zavidan kvalitet. Danas je Soko mogao da proizvodi te dijelove, čak i da duplira kapacitet, i ljudski i materijalni, međutim, političke prilike su takve da nije došlo do toga", naglasio je on.
Kolukčija se zaradom od izrade ključeva ne može obogatiti, a kako je rekao, svi bi trebali na neki način da rade i zarađuju, da koriste svoje znanje i sve svoje kapacitete.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
