Birn podsjeća da državna strategija za procesuiranje ratnih zločina, usvojena u decembru 2008., nalaže prebacivanje svih manje komplikovanih slučajeva na lokalne sudove, a koji bi trebali biti spremni da vode ove predmete primjenjujući jednak zakon i kriterije kao Sud BiH. Međutim, ovaj proces ne ide tako glatko.
Lokalni sudovi i dalje koriste stari zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a državni Sud, čini se, ne donosi tako lako odluke o prebacivanju predmeta na niži nivo.
Analitičari se plaše da ovakav tempo umanjuje mogućnost realizacije plana zacrtanog u Strategiji, prema kojem bi svi predmeti trebali biti okončani u narednih 15 godina.
Međunarodni posmatrači OSCE-a prate sva suđenja za ratne zločine na području BiH te tvrde kako još uvijek nije poznato kakvi su kapaciteti lokalnih sudova da se nose s velikim brojem predmeta.
Advokati koji su branili optužene pred entitetskim sudovima ističu da su zadovoljni "profesionalnošću pravosudnih institucija" u lokalnim sredinama, kao i činjenicom da i dalje primjenjuju stari zakon koji je blaži za njihove branjenike.
Zakonska prepreka ili isprika Strategija za procesuiranje ratnih zločina predviđa rok od sedam godina za teže slučajeve i 15 godina za sve ostale. Ovaj rok može biti ispoštovan samo ukoliko sudovi i tužilaštva na svim nivoima budu uključeni u procesuiranje ratnih zločina.
Prema postojećem zakonu, Sud BiH je taj koji odlučuje na kojem nivou će biti procesuirani predmeti u kojima su istrage pokrenute nakon 2003.
Kako bi se olakšalo prebacivanje predmeta, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH je u septembru ove godine usvojio izmjene i dopune Zakona o krivičnom postupku BiH kojima se, između ostalog, preciziraju kriteriji prema kojima određeni predmeti mogu biti ustupljeni.
-Postojeći zakonski mehanizam ustupanja predmeta pokazao se neefikasnim u slučajevima manje složenih predmeta ratnih zločina. Iako se daje mogućnost Sudu BiH da vrši prenošenje predmeta u slučajevima kada postoje važni razlozi, taj standard se rijetko primjenjivao u praksi, navodi se u obrazloženju Parlamenta BiH.
Državna strategija predviđa da se suđenja za ratne zločine odvijaju na svim nivoima, te da se primjenjuje jedan te isti zakon - Krivični zakon BiH. U Strategiji stoji konstatacija da je neujednačena sudska praksa u primjeni krivičnih zakona dovela u pitanje "ustavni princip jednakosti građana pred zakonom".
Naime, dok Državni sud, koji je s aktivnim radom počeo 2005., koristi Krivični zakon BiH, koji propisuje maksimalnu kaznu do 45 godina zatvora, entitetski sudovi najčešće primjenjuju zakon Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), prema kojem je najveća moguća kazna 15 godina.
James Rodehaver, šef Odjela za ljudska prava OSCE-a, za Justice Report je rekao kako različiti zakoni koji se koriste na lokalnim sudovima dovode do "kršenja ljudskih prava optuženih i smanjenog povjerenja koje građani imaju u sudove". On smatra da je ključno da sudovi na svim nivoima krenu s provedbom Strategije te da svi koriste Krivični zakon BiH.
-Razlike u korištenju zakona dovode i do toga da optuženi pred Sudom BiH stiču osjećaj da ih se drži na višem nivou pravde, i prema strožijim pravilima nego da im je suđeno na lokalnim sudovima. Vrlo je neobično ukoliko postoje najmodernija pravila prema kojima se sudi optuženima za ratne zločine u Haagu, a kada dođemo do lokalnih sudova u BiH, očekuje se da koristimo neki zastarjeli tromi zakonik koji služi da uspori brzinu ostvarivanja pravde, tvrdi Rodehaver.
Prvi predmet ratnog zločina koji je s Državnog suda prebačen na lokalni nivo ustupljen je Osnovnom sudu u Prijedoru. Optužnica, koja je potvrđena 2006., teretila je Bogoljuba Kosa, Milana Maksimovića i Duška Vlacinu za rušenje Župnog pastoralnog centra u Prijedoru počinjeno 25. augusta 1995.
U Uredu sekretara Osnovnog suda u Prijedoru tvrde za Justice Report da je u maju 2008. donesena oslobađajuća presuda te da je tokom suđenja primijenjen Krivični zakon SFRJ.
Sljedeći ustupljeni predmet ticao se Milutina Vilotića, a prebačen je Okružnom sudu u Trebinju. Vilotić se sumnjiči da je sudjelovao u ubistvu sedam osoba u selu Žilić (općina Foča).
Sekretar Okružnog tužilaštva u Trebinju Srđan Vukanović rekao je za Justice Report da je ovaj predmet stigao iz Suda BiH još 2006., ali da optužnica još nije podignuta jer je predmet "još uvijek u fazi istrage".
U periodu između 2006. i 2009., Sud BiH je ustupio tri predmeta ratnog zločina Okružnom sudu u Banjoj Luci i sva tri su okončana pravosnažnim presudama.
Pero Đurić i Stojan Bešir, bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), 2006. su osuđeni na osam, odnosno sedam godina zatvora za ubistvo Ive Gavranovića počinjeno 1. septembra 1992. u Ljubiji (općina Prijedor).
Iste godine je Boro Milojica, nekadašnji pripadnik Šestog ljubijskog bataljona VRS-a, proglašen krivim i osuđen na sedam godina zatvora za ubistvo Rasima Čehića.
Tomo Jurinović, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz Kotor-Varoši, u septembru ove godine osuđen je na jednu godinu zatvora jer je, zajedno s Markom Škrobićem i još tri za sada nepoznate osobe, 31. jula 1992. naredio članovima porodice Glamočak da napuste kuću i poveo ih u pravcu sela Ravne.
Stojko Glamočak je izdvojen od ostalih te ga je, prema optužnici, ubio Škrobić koji je u julu 2009. pred državnim Sudom pravosnažno osuđen na devet godina zatvora.
U sva tri predmeta koja su okončana pred Okružnim sudom u Banjoj Luci korišten je zakon SFRJ.
Kantonalni sud u Sarajevu do sada je preuzeo samo jedan predmet, u kojem je izrečena oslobađajuća nepravosnažna presuda Mladenu Milanoviću, bivšem pripadniku VRS-a optuženom za ratni zločin protiv civila na području Vogošće.
Ovaj sud je jedini koji je primijenio Krivični zakon BiH, a što je naišlo na neodobravanje branioca Refika Serdarevića, koji se ipak nije žalio s obzirom na oslobađajuću presudu.
-Znam da se na kantonalnim i okružnim sudovima primjenjuje raniji krivični zakon, jer je blaži za počinioca nego Krivični zakon BiH, kazao je Serdarević.
Nakon izmjena zakona, u periodu od septembra do decembra 2009., s državnog Suda je na lokalne prebačeno ukupno pet predmeta ratnih zločina.
Dok advokati ne smatraju da bi prava na odbranu njihovih branjenika bila veća na državnom nivou, OSCE-ovi posmatrači ističu da "postoji kvalitativna razlika između predmeta vođenih pred Državnim sudom i entitetskim sudovima".
Šef Odjela za ljudska prava OSCE-a BiH tvrdi da je njegova organizacija pratila, dijelom ili u cijelosti, sva suđenja za ratne zločine u sudovima u BiH te da do sada "predmeti koji su procesuirani pred entitetskim sudovima, nisu rezultirali očiglednim kršenjima ljudskih prava".
Rodehaver je naglasio da je i dalje zabrinut u vezi s kapacitetima entitetskih sudova da se nose s velikim brojem predmeta ratnih zločina.
-Ne znamo koji je kapacitet lokalnih sudova da se nose s velikim brojem predmeta. Mislim da to ne znamo i mislim da to nećemo znati sve dok oni ne počnu dobivati od državnog Suda veliki broj predmeta, smatra on.
Dodao je da bi veći broj predmeta ratnih zločina u lokalnim sredinama pomogao da se otkriju stvarni "problemi i potrebe lokalnih sudova i tužilaštava".
-Vrijeme je da se pregledaju slučajevi i napravi strateški plan kojim će se rješavati ovi predmeti. Kako bi možda ‘sitne ribe’ svjedočile protiv ‘velikih riba’. Postoje određene taktike koje su samo moguće ukoliko postoji veliki broj predmeta. Definitivno ne postoji strah da će se sistem lokalnog pravosuđa srušiti. Mislim da je sistem mnogo jači od toga, zaključio je Rodehaver.
Također je naglasio da lokalni sudovi "imaju problem s pružanjem zaštite i podrške svjedocima".
-I to je veliki problem jer procesuiranje ratnih zločina je potpuno ovisno o tome da postoje žrtve i svjedoci koji su voljni ispričati svoje priče, tvrdi Rodehaver.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
