Organizirali su je Centri civilnih inicijativa (CCI) i Centar za promociju civilnog društva (CPCD), uz učešće oko stotinu predstavnika vladinog, nevladinog i poslovnog sektora, međunarodnih organizacija u BiH te gostiju iz Hrvatske i Mađarske.
Cilj je bio otvaranje javne debate o stvaranju stabilnih i trajnih politika finansiranja nevladinog sektora u BiH čija je misija zaštita interesa građana i civilnog društva te upoznavanje o praksama iz regiona i jugoistočne Evrope.
Projekt menadžer CCI-a Adis Arapović kazao je predstavnicima medija da se nevladin sektor u odnosu na sve nivoe vlasti u BiH želi fokusirati na dva primarna izvora finansiranja – igre na sreću te poreznu politiku.
On je napomenuo da je Republika Srpska već donijela Zakon o igrama na sreću, što još nije učinjeno u Federaciji BiH. Očekuje se da bi se dio od prihoda igara na sreću mogao usmjeriti na djelovanje nevladinog sektora te drugih humanitarnih i organizacija civilnog društva.
To se također odnosi i na poreznu politiku, jer bi dio od obaveznog poreza mogao biti usmjeren u iste svrhe. Arapović naglašava da se danas veliki dio organizacija civilnog društva finansira najvećim dijelom iz međunarodnih izvora.
Predstavnik CPCD-a Slaviša Prorok smatra da jačanje nevladinog sektora u BiH predstavlja pravi ispit demokratije, što je praksa u svim evropskim zemljama.
Podsjetio je na sporazum koji je Vijeće ministara BiH s ovim sektorom potpisalo prošle godine. Njime je Vijeće ministara preuzelo obavezu da će sva sredstva namijenjena NVO sektoru u BiH sa svih nivoa vlasti biti transparentna i precizirana zakonom, uz kvalitetno definirane kriterije njihove raspodjele.
Upravo je netransparentno usmjeravanje sredstava za NVO sektor u BiH istaknuto kao jedan od najvećih problema. Tako je u prošloj godini 110 miliona KM sa svih nivoa bh. vlasti usmjeren u te svrhe, a 25 miliona je dodijeljeno različitim organizacijama bez provedene tenderske procedure.
Mladen Ivanović iz Saveza gradova i općina u Hrvatskoj mišljenja je da najveću kočnicu u razvoju NVO sektora u BiH predstavlja državna administracija te komplicirano državno uređenje. Stoga je u Hrvatskoj pitanje finansiranja tog sektora riješeno mnogo lakše, zbog čega se već odavno prešlo na rješavanje sofisticiranijih pitanja.