Optuženici u ovom predmetu teretili su se za sudjelovanje u nezakonitom hapšenju, zlostavljanju i ubojstvu Slavka Suše i Novaka Lijeskića iz Konjica što se, prema tužbenim navodima, dogodilo u maju 1992. godine.
Tročlano vijeće Vrhovnog suda FBiH spomenutiu odluku je donijelo nakon ukidanja prvostepene presude Kantonalnog suda u Mostaru iz 2004. godine kojom su svi akteri ovog slučaja u nedostatku dokaza bili oslobođeni optužbi.
Vrhovni sud je nakon održanog pretresa i ocjene izvedenih dokaza, te izvođenja novih dokaznih prijedloga utvrdilo krivnju za dio inkriminacija za koje su terećeni Miralem Salihović i Safet Sarajlić, a koje se odnose na tužbene navode da su s još dva nepoznata pripadnika Teritorijalne odbrane (TO) sudjelovali u nezakonitom hapšenju Slavka Suše i njegovom odvođenju u nepoznatom pravcu, a čiji su posmrtni ostaci kasnije pronađeni kraj Jablaničkog jezera.
Time su, prema ocjeni Sudskog vijeća, postupili suprotno odredbama 4. ženevske konvencije o zaštiti civila za vrijeme oružanog sukoba, te počinili krivično djelo - ratni zločin protiv civila.
Prema obrazloženju Odluke Vrhovnog suda FBiH, za inkriminacije koje su se odnosile na ostale optužene, a u vezi s nezakonitim hapšenjem spomenutih žrtava, njihovim ispitivanjem i navodnim zlostavljanjem nije bilo uvjerljivih dokaza, kao što se na temelju izvedenih dokaza nije mogla utvrditi uzročno-posljedična veza između radnji koje su im se stavljale na teret i ubojstva spomenutih civila.
Protiv oslobađajućeg dijela presude stranke u postupku nemaju pravo žalbe, dok protiv osuđujućeg dijela vinovnici ovog slučaja zadržavaju pravo žalbe o kojoj će eventualno odlučivati Petočlano vijeće Vrhovnog suda Federacije BiH.