Obradović, bivši načelnik operativnog odjeljenja Glavnog štaba VRS, potvrdio je da je 10. diverzantski odred VRS, bio pod direktnom kontrolom glavnog obavještajnog oficira Petra Salapure i njemu nadređenog generala Zdravka Tolimira, načelnika sektora za obaveštajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS.
Na pitanje tužiteljice Caroline Edgerton da li je general Tolimir mogao da naređuje 10. diverzantskom odredu, svjedok Obradović odgovorio je: “Isto kao i pukovnik Salapura, uz odobrenje komandanta Glavnog štaba VRS generala Mladića”.
Obradović je potvrdio i da je naređenja vojnoj policiji VRS mogao da da i pukovnik Ljubiša Beara, koji je bio na čelu uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS, “pod uslovom da mu je ovlaštenje dao komandat”, odnosno general Mladić. Pukovnika Bearu, Tribunal je 2010. godine proglasio krivim za genocid u Srebrenici i osudio na doživotni zatvor.
Na tu presudu Beara je uložio žalbu. Mladić čeka početak suđenja pred Haškim tribunalom zbog genocida, zločina protiv čovječnosti I kršenja zakona I običaja ratovanja u BiH.
Svjedok Obradović je izjavio i da je Glavni štab VRS o dešavanjima na terenu redovno obavještavao vrhovnog komandanta Karadžića. U jednom izvještaju, poslje zauzimanja Srebrenice u julu 1995.godine, Glavni štab obavještava Karadžića i o velikom broju ratnih zarobljenika. Karadžić je u Haškom tribunal optužen za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela enklavu. Optužen je i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje pripadnika međunarodnih mirovnih snaga za taoce od 1992. do 1995. godine.
Tokom Obradovićevog iskaza, tužiteljica Edgerton je u dokaze uvela više dokumenata o ratnim zarobljenicima posle operacija VRS u Srebrenici i Žepi, čiji je autor bio general Tolimir, pomoćnik generala Mladića za obaveštajno-bezbjednosne poslove. Tolimiru se sudi u Haškom tribunal zbog zločina počinjenih u BiH. U dokumentu sačinjenom 25. jula 1995. godine, general Tolimir nalaže da se u roku od tri dana obavi razmjena zarobljenika po principu “svi za sve” i upozorava da bi “muslimanska strana mogla zloupotrijebiti sporazum, pod pritiskom iz Sarajeva, uključivanjem problema zarobljenih iz Srebrenice”.
Na pitanje tužiteljice zašto je Tolimir insistirao na tako brzoj razmjeni i kako bi se sporazum o razmjeni mogao zloupotrijebiti uključivanjem zarobljenika iz Srebrenice, Obradović je odgovorio da ne zna i da nije bio uključen u pregovore o razmjeni. Upitan šta je znao o zarobljenicima iz Srebrenice, svjedok je odgovorio: “Malo toga, u tom trenutku”.
Kakva je situacija bila s njima, glasilo je sljedeće pitanje tužiteljice Edgerton, na šta je Obradović uzvratio: “Tražite da nagađam. Ne znam”.
Nakon što mu je predočila drugo Tolimirovo naređenje da se bošnjački zarobljenici iz Žepe “ne evidentiraju i ne prikazuju međunarodnim organizacijama”, već “čuvaju za razmjenu u slučaju prevare”, tužiteljica je svjedoka pitala da li je to ispravan vojnički postupak.
"Nije vojnički, ali on kaže da ćemo čuvati zarobljenike za razmjenu, ako muslimani prevare", nije da ih uopšte nije evidentirao, rekao je na to Obradović.
Na pitanje kako je to mogao tada znati, odgovorio je: “Nisam znao, evo sada čitam”.
Karadžićev pravni savetnik Peter Robinson protivio se uvođenju tih dokumenata u dokaze, uz obrazloženje da svjedok o njima ništa ne zna, a da ih tužilaštvo upotrebljava kao dokaz da je VRS žurila da razmjenom zarobljenika iz Žepe dođe do svojih ljudi prije nego što se sazna za sudbinu Bošnjaka koje je zarobila i pogubila u Srebrenici.
Pretresno vijeće je, međutim, odlučilo da sve dokumente uvrsti u spis. Karadžić će unakrsno ispitivati svjedoka 24. februara, javio je u BIRN- Justice Report.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
