Svečanu Euharistiju predslavio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, uz suslavlje petnaest svećenika. U ime sestara milosrdnica, kardinala Puljića i sve sudionike Euharistijskog slavlja pozdravio je rektor najstarije sarajevske crkve preč. Luka Kesedžić.
Budući da je ovim Misnim slavljem cijela Provincija milosrdnih sestara Majke Divne – Sarajevo obilježila 350. obljetnicu smrti svetog Vinka Paulskog (1581.-1660.) i svete Luise de Marillac (Lujza d'Marijak), saradnice sv. Vinka i suutemeljiteljice sestara milosrdnica (1591.-1660.), u Crkvi sv. Vinka okupile su se sestre milosrdnice i iz drugih samostana u Bosni i Hercegovini. Pjevao je zbor župe sv. Ante Padovanskog iz Žepča pod ravnanjem s. Blanke.
U uvodnoj riječi kardinal Puljić na osobit je način čestitao svetkovinu i jubilej sestrama milosrdnicama zahvalivši za njihov rad i služenje u državi Bosni i Hercegovini i u svijetu. Sve prisutne misnike i vjernike pozvao je na zajedničku molitvu za sestre milosrdnice kako bi im ovaj jubilej ujedno bio i izazov za prepoznavanje korijena službe.
U prigodnoj homiliji kardinal Puljić istaknuo je da je sveti Vinko poznat kao svetac ljubavi koji se nadahnjivao ljubavlju Božjom i tu ljubav iskazivao prema čovjeku u potrebi. I u današnjem vremenu potrebni su nositelji radosne nade u kojoj bi se prepoznavala Božja ljubav prema ljudima, osobito prema siromašnima, bolesnima i beznadnima, kazao je kardinal Puljić.
On je spomenuo i odvažnost koju je imao je svećenik Vinko dok je radio na odgoju svećenika u prihvatanju govora ljubavi prema siromasima te osnivanju Družbe sestara milosrdnica, kao prve družbe bez obveze klauzure kako bi mogle što učinkovitije pomagati potrebnima. Naglasio je da je i danas potrebno snažno pouzdanje u Boga u vršenju djela koje Bog želi, jer koja želi ta i blagoslivlja.
U drugom dijelu propovijedi kardinal Puljić se osvrnuo na historiju djelovanja sestara milosrdnica na teritoriji Bosne i Hercegovine podsjetivši da su prve milosrdnice iz Zagreba u Sarajevo došle na poziv tadašnjeg biskupa fra Paškala Vujičića 1871. godine s glavnom zadaćom da odgajaju i obrazuju mlade.
Kazao je da su sestre milosrdnice na ovim prostorima prošle kroz mnoge poteškoće s posebnim naglaskom na teško vrijeme nakon Drugog svjetskog rata kada su im oduzeti brojni samostani i škole te je većina sestara morala redovničko odijelo zamijeniti civilnim.
Spomenuo je da je Provincija sestara milosrdnica Majke Divne – Sarajevo osnovana 1974. godine, a prisjetio se da su mu kao svećeniku bez zdravstvenog osiguranja u vremenu komunizma pomagale doći do liječnika sestre milosrdnice poznate jednostavno kao bijele sestre zbog bijelog šlajera koji nose.
Zahvalio im je za trajnu spremnost da pomognu svećenicima kao i drugim ljudima potrebnim pomoći. Poželio je sestrama milosrdnicama da, kroz prepoznavanje svojih korijena, nastave cvjetati i donositi plodove milosrđa te govoriti jezikom Evanđelja.
Također je izrazio nadu da će vlasti u Sarajevu izići u susret sestrama u vezi s dozvolama za dovršenje davno započetih radova pored crkve sv. Vinka te ohrabrio sestre u ostvarenju poslanja u gradu Sarajevu i državi Bosni i Hercegovini poželjevši da imaju snažno pouzdanje u Boga kakvo je imao i sv. Vinko.
Kao pripravu za sam blagdan, sestre milosrdnice su organizirale trodnevnicu u crkvi sv. Vinka, a Misna slavlja su predslavili: vlč. dr. Tomislav Jozić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakulteta u Sarajevu, o. Ivica Hadaš, župni vikar u župi sv. Ignacija na Grbavici, i dr. fra Velimir Valjan, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
