BiH
0

"Oaza mira" rektora tuzlanskog univerziteta

RTV Lukavac
Rektor Univerziteta u Tuzli dr. Džemo Tufekčić svoju oazu mira pronašao je na porodičnom imanju u Bikodžama, naselju udaljenom par kilometara od Lukavca, smještenom pored jezera Modrac. U dvorištu porodične kuće zasadio je lijesku, više sorti krušaka, jabuka, grožđa, a iako ne pripadaju ovom podneblju dobro podnose klimatske uslove kivi i maslina.

Na posjedu smještenom na periferiji naselja, koji je porodično nasljeđe supruge Dževide, prije tri godine dr. Tufekčić zasadio je i šljivik.

"Danas je teško naći prijatelja, popiti s njim kafu, a da te glava ne zaboli," kaže on i dodaje da mu pravo zadovoljstvo predstavlja rad u voćnjaku. Fizička aktivnost ga u potpunosti relaksira, to je mjesto gdje "puni baterije", tako da mu nakon vikenda provedenog tu, radni dani, bez obzira na količnu posla prođu bez umora.

"U cik zore sam ovdje da ne propustim ni jedan lijep trenutak, prvo zapjevaju slavuji, zatim se oglase svrake, vrane, gavranovi, jastrebovi. Posebno zadovoljstvo mi je pozvati prijatelje da i oni osjete svu ovu ljepotu i uberu sebi šljiva", s mnogo ljubavi priča rektor dok nam pokazuje fotografije na kojima se od roda plave stabla.

Mada mu je ovo hobi, uzgoju voća je pristupio je krajnje ozbiljno. Prije nego što su zasađene sadnice šljive angažovao je stručnjake da ispitaju kvalitet zemljišta i pruže savjet kako ga poboljšati. Takođe sađenje i ostali poslovi (obrezivanje, zaštita, prehrana) vrši se uz konsultacije sa stručnim ljudima. Kaže da je pročitao mnogo stručne literature iz te oblasti, ali opet kad počne i primjenjivati stečeno znanje vidi koliko malo zna.

Ove sezone ubrano je oko 1.800 kilograma šljiva. Za putnike namjernike i slučajne prolaznike ostalo je par stabala na kojima se uprkos suši još uvijek može osvježiti i zasladiti šljivama. Protekle tri godine šljive iz rektorovog voćnjaka uglavnom su završavale na trpezama i u teglama prijatelja, rođaka. Do godine planira napraviti sušnicu i na tržište plasirati suhu šljivu, prvoklasni bosanski proizvod.

Kako se šljivik razvija, sve veća je želja da se tu provede svaki slobodni trenutak. Nisu Bikodže daleko ni od Tuzle, pa bi se moglo nekada i prenoćiti, uživati u zalasku sunca i prvim nagovještajima zore. Bunar je već iskopan, a i majstori "punom parom" rade na vikendici, tako da će se kod rektora Tufekčića uskoro moći doći i na naselje.

Džemo Tufekčić, doktor je mašinskih nauka, a za voćarstvo se opredjelio radi duševnog mira, relaksacije i fizičke aktivnosti, jer smatra da je rad u voćnjaku djelotvorniji od bilo koje aktivnosti u teretani. Ali isto tako smatra da je ovo oblast od koje se, uz stručnu pomoć, može kvalitetno živjeti, jer imamo prirodno bogatstvo, plodnu zemlju i vodu, samo ih treba iskoristiti.

Njegovim stopama krenule su i komšije iz Bikodža, koji su u početku bili iznenađeni, ali su i sami počeli da se okreću voćarstvu koristeći savjete stručnjaka iz te oblasti.