"Moj je cilj prezentovati istinu, a za to treba vremena" - Miloševićeva je izjava pred Haškim sudom, koja je predstavljala samo uvod u neumornu Miloševićevu rječitost i okolišanje kojima je sud bio izložen gotovo četiri godine, a koje je bivšega srpskog predsjednika trebalo prikazati kao neshvaćenog čovjeka čija je namjera bila jedino odbraniti svoju zemlju, piše kolumnist "New York Timesa".
Cohen u daljnjem tekstu, nazivajući Miloševića "autorom uništenja Jugoslavije", piše kako je za Miloševića istina uvijek bila samo "sredstvo" kojim se može manipulisati u širenju njegova mišljenja i moći.
"Hrvati - poistovjećeni s fašistima u 2. svjetskom ratu, bosanski muslimani - preimenovani u Turčine pljačkaše iz Otomanskog carstva, Albanci - kojima je Milošević pak dodijelio ulogu agenata čija je misija počiniti "etnički genocid" nad Srbima - svi su oni bili dobar materijal za građenje Miloševićevog mita o patnji srpskoga naroda", nastavlja Cohen.
Kolumnist Miloševićevu metodu naziva nesuptilnom, obrazlažući to činjenicom da je njegova odbrana Srba te njegova uzvišena vizija srpske povijesti mogla "proći" samo kod osoba s duboko uvriježenim mišljenjem da ih je Titova komunistička Jugoslavija lišila njihove zakonite moći.
Jedan od rezultata Miloševićevog viđenja srpskog naroda kao patničkog bila je i upotreba nasilja koje Cohen opisuje kao "nešto što u Evropi nije viđeno još od 1945.", dodavši kako se Milošević za 13 godina tokom kojih je imao moć u svojim rukama dokazao kao "iznimno okrutan vladar" uvijek spreman na upotrebu sile u nizu ratova, počevši od Hrvatske 1991. pa do Kosova 1999. godine.
Kada bi se suočio s brojnim dokazima vlastite destruktivnosti, Milošević kao da se uvijek pitao "Ko, ja?", piše Cohen dodajući kako je Milošević, "nakon što je uništio sve pokućstvo" pri tome misleći na Jugoslaviju, okrivio sve ostale jer su ustuknuli i ne žele više "sjesti s njim" za isti sto.
U osvrtu se isto tako navodi kako se Milošević nikada nije kolebao u pokušaju da prikaže sebe i srpski narod kao žrtve "muslimanske propagande" i ostalih mračnih sila koje su bile "izvan njegove kontrole",
Isto tako, navodi se i kako je Milošević, koji je sam sebi "glumio" advokata, tokom suđenja za počinjene zločine protiv čovječanstva te genocid, pozvao na desetine svjedoka u pokušaju da potkrijepi svoj slučaj tvrdnjama kako se nikada nijedno od ubistava poznatih kao "etničko čišćenje" nije dogodilo tokom njegove vladavine.
"Ratovi su grozni i loše se stvari događaju svim ljudima", izjavio je jednom prilikom Milošević, insistirajući pritom kako je plan o stvaranju "velike Srbije" te brutalno ubijanje svih nesrba do kojega je uslijed pokušaja provedbe tog plana došlo bio zapravo "izum" brojnih neprijatelja njegovog naroda.
Ovu i brojne druge Miloševićeve izjave kolumnist je prokomentarisao izjavom kako Miloševiću "stvarnost ionako nikada nije bila oblast koju je preferirao".
Na kraju svog osvrta kolumnist "New York Timesa" se prisjetio šale koja se nerijetko prepričavala početkom rata u Bosni i Hercegovini, a šala se odnosila na to da je slogan tadašnjeg srpskog ministarstva turizma trebalo da glasi: "Posjetite Srbiju prije nego što ona posjeti vas!", dodajući kako je nakon Miloševićeva odlaska iz Srbije 2000. slogan možda trebalo da bude promijenjen u sljedeći: "Posjetite Srbiju prije nego što u potpunosti nestane!"
