Sivac, koji je prije rata bio kamerman i novinar, opisao je i svoje zatočeništvo u logoru Omarska u kojem su, kako je rekao, srpska vojska i policija ubile i mučile stotine Bošnjaka.
Tadašnji lider Srpske demokratske stranke (SDS) i predsjednik Republike Srpske (RS), Radovan Karadžić optužen je za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora.
U samom gradu i okolnim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, prema optužnici, progon je dostigao razmjere genocida.
Sivac je izjavio da je uhapšen i prebačen u Omarsku krajem juna 1992., nakon što su srpske snage silom preuzele vlast u Prijedoru u aprilu, a “etničko čišćenje sprovele u maju”.
“Hiljade muslimana bilo je u Omarskoj zatvoreno pod brutalno neljudskim uvjetima. Prebijani su, ubijani, mučeni i nije im davano dovoljno hrane, a žene su zlostavljane”, kazao je Sivac.
Svjedok je naglasio da se u Omarskoj odvijala “sistematska egzekucija uglednih muslimana iz Prijedora”, poput ljekara-interniste Osmana Mahmuljina.
“Doktora Mahmuljina, poštenog čovjeka, prethodno je list „Kozarski vjesnik“, koji je bio propagandno sredstvo SDS, zajedno sa Radio-Prijedorom, nazvao 'doktorom monstrumom'. Koga su ti mediji pomenuli, bio je stavljen na listu za odstrijel i svi su ubijeni”, kazao je Sivac.
Logor Omarska, po svjedokovim riječima, posjetili su 17. jula 1992. zvaničnici SDS-a iz Banje Luke i Prijedora, a zarobljeni su bili primorani da pred njima “pjevaju srpske pjesme”.
„U logoru su bili Radoslav Brđanin, Radoslav Vukić, Predrag Radić, Stojan Župljanin, Milomir Stakić, Milan Kovačević, Simo Drljača i drugi“, precizirao je Sivac.
Brđanina je Tribunal osudio na 32, a Stakića na 40 godina zatvora zbog zločina u Prijedoru.
Suđenje Župljaninu je u toku, a Kovačević je umro u pritvoru prije početka suđenja. Drljaču su ubile snage NATO-a prilikom hapšenja po nalogu Haškog tribunala.
Pet dana poslje te posjete, 22. jula 1992., svjedok kaže da su u Omarsku dovedeni, u 12 autobusa, Bošnjaci iz više sela sa područja Novog Brda, kojeg su srpske snage prethodnog dana etnički očistile.
Po prijemu u logor, mnogi su ubijeni i zlostavljani uz zid koji su, po svjedokovim riječima, zatočeni nazivali '”zidom plača”. Drugi Bošnjaci bili su zatim primorani da uklone tragove nedjela.
Pošto je oslobođen u augustu, Sivac je u decembru 1992. dobio dozvolu da ode iz Prijedora, ali je prije toga, kako je rekao, morao da prepiše imovinu na srpske vlasti.
U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je tvrdio da su muslimani u aprilu 1992. spremali napad na Prijedor, ali je svjedok to negirao, podsjećajući da je grad bio okružen jakim snagama Jugoslovenske narodne armije (JNA).
Optuženi je insistirao i da je podjelu Prijedora i BiH dogovorio sa vrhom Stranke demokratske akcije (SDA).
Sivac je uzvratio da je SDS time “kupovala vrijeme”, a da je kasnije “učinila sve da nestane BiH” i da teritorije koje je zauzela pripoji Velikoj Srbiji.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u petak, 30. septembra iskazom drugog svjedoka, a unakrsno ispitivanje Sivca optuženi će naknadno završiti, prenosi BIRN Justice Report.
