Na zahtjev američke ambasadorice u Ujedinjenim nacijama (UN) Susan E. Rice, prije glasanja u Vijeću sigurnosti o sankcijama protiv Irana 2010. godine zbog iranskog nuklearnog programa, NSA je špijunirao diplomata iz četiri zemlje članice Vijeća sigurnosti BiH, Gabona, Nigerije i Ugande, a čije ambasade i diplomatske misije do tada nisu bili pod nadzorom američke NSA.
Američke vlasti su špijunirale nekoliko zemalja jer su pojedine države bile neodlučne kako da glasaju u vezi sa mogućim sankcijama protiv Irana.
Ipak, već naredni mjesec, 12 od 15 zemalja članica u Vijeću sigurnosti UN-a odobrilo je nove sankcije dok je Liban bio suzdržan, a Brazil i Turska su glasali protiv.
Nakon toga, Rice je izrazila zahvalnost NSA zbog provedenog nadzora što joj je, kako kaže, pomoglo da prati ponašanje diplomata iz drugih zemalja posebno iz Kine, Velike Britanije, Francuske i Rusije.
"Podaci o stavu ovih zemalja u vezi sa sankcijama protiv Irana pomoglo nam je da imamo glavnu riječ u pregovorima, ali i podatke o tome do koje granice su zemlje spremne da idu po ovom pitanju", istakla je Rice.
Svi ovi i mnogi drugi podaci o američkim programima praćenja drugih zemalja i njihovih diplomata navedeni su o najnovijoj knjizi autora Glenna Greenwalda pod naslovom "Ne možete se više sakriti nigdje: Edward Snowden, NSA, i SAD kao špijunska država".
Prema navodima u ovoj knjizi, NSA je do sada pratila i ambasade i diplomatske misije mnogih zemalja u svijetu uključujući Brazil, Bugarsku, Kolumbiju, Evropsku uniju, Francusku, Gruziju, Grčku, Indiju, Italiju, Japan, Meksiko, Slovačku, Južnoafričku Republiku, Južnu Koreju, Tajvan, Venecuelu i Vijetnam.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
