{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Novi početak za ovisnike u BiH: Koncept liječenja koji zbližava porodice

1.12.2014. u 08:40
11
5
Novi početak za ovisnike u BiH: Koncept liječenja koji zbližava porodice
11
U čekaonici tuzlanskog novootvorenog i obnovljenog Centra za medicinsku prevenciju ovisnosti ljudi su svih dobnih grupa, spolova, imovinskih statusa, različitih lica i raspoloženja. Oni su tu svakih mjesec dana, na kontroli.


Dolaze sa članom ili članicom svoje porodice kako bi razgovarali s ljekarom o svome trenutnome stanju, napretku liječenja, eventualnoj modifikaciji terapije, ali i o raznim drugim problemima i dilemama.

"Ja sam na terapiji od 21. 10. 2010. godine", prisjeća se Asmir dana kad je odlučio početi primati terapiju preko ovog centra. "Bio sam u zatvoru kad sam saznao za centar. Nisam dolazio na početku nekoliko mjeseci, jer sam prije toga na sve načine pokušavao da se skinem: tramali, leksaurini, 'na suho', svakako. Išao sam u komune, i bježao iz njih dvaput. Onda sam odlučio ovdje pokušati. I sad sam čist četiri godine", dodaje Asmir, koji na liječenje dolazi u pratnji oca, a nedavno se centru pridružio i njegov stariji brat, koji je također ovisnik.

Centar u Tuzli radi pri Klinici za psihijatriju UKC Tuzla, a njegovo osoblje čine dva liječnika neuropsihijatra užih subspecijalizacija za bolesti ovisnosti i socijalnu psihijatriju, jedna medicinska sestra (domaćica i administrator), i medicinski tehničar koji kontroliše uzimanje urina radi provjere eventualne zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.

"Ovisna osoba ne može ući u ovaj program dok mi u startu ne utvrdimo šta je sa njim ili njom. Obavi se motivacioni intervju, pa pravimo prvo psihološko testiranje kod kliničkog psihologa, potom socijalnu anamnezu i provjerimo sve biohemijske dijagnostičke parametre zdravlja i serološke probe na HIV i hepatitise B i C. Kad sve to utvrdimo, ovisnik potpisuje ugovor s pravilima o tome šta smije, a šta ne smije raditi tokom liječenja. Trojica ljekara u konziliju se potpišu da ne postoji ništa što bi sprečavalo liječenje, a osoba daje svoj potpis da će redovno uzimati terapiju, da neće davati niti prodavati tablete, da neće biti agresivna i praviti probleme, a član porodice također potpisuje svoje obaveze. Tu piše i da može napustiti liječenje kad god hoće, ali i da je poželjno da nam kaže zašto odustaje", kaže doktor Mevludin Hasanović, neuropsihijatar.

U Bosni i Hercegovini postoji devet centara za supstitucionu terapiju opijatskih ovisnika čiji rad pomaže UNDP projekat "Srazmjerno povećanje univerzalnog pristupa za najrizičnije populacije u BiH", kojeg finansira Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GF). U posljednje dvije godine ovim programom obuhvaćeno je oko 8.000 pripadnika visoko rizičnih grupa populacije, 9.000 Roma, migranata i povratnika, a preventivne usluge su pružene i za 1800 zatvorenika.

Reintegracija u društvo je ključna



Tuzlanski model služi kao jedinstven primjer programa liječenja u BiH koji omogućava ovisnicima rehabilitaciju, resocijalizaciju i reintegraciju u društvo i što je još važnije, u svoju porodicu. Ovaj program omogućava i porodicama ovisnika, čiji je život također obilježen ovom teškom bolešću, da normaliziraju situaciju u svome domu, ali i obnove emocionalne i druge veze koje su pokidane tokom ovisničkog života njima dragih osoba. Naime, prilikom prijema u Centar, član porodice ili druga bliska osoba učestvuje u pripremi pacijenta od prvog psihijatrijskog intervjua i potpisuje saglasnost da će voditi računa o tome da ovisnik redovno uzima lijek svaki dan, te da lijek daje samo njemu/njoj, vezujući tako ovisnika za drugu osobu iz bliskog okruženja, za sebe, što je u suprotnosti s dosadašnjim programima liječenja, koji su se sastojali uglavnom od izolacije ovisnika u nekoj komuni ili sličnoj ustanovi izvan porodičnog ambijenta nakon detoksikacije i primjene zamjenske terapije. Također, umjesto uobičajenog Metadona, pacijenti primaju drugi lijek koji je pokazao mnogo boljih rezultata, Subokson (kombinacija Buprenorfina i Naloksona).

U cilju pronalaska što efikasnije terapije za ovisnike o opijatima, uposlenici Klinike za psihijatriju UKC Tuzla su 2002. godine uspostavili saradnju sa Klinikom za ovisnosti Univerzitetske bolnice u Orebru u Švedskoj. Kroz tu saradnju profilirana je doktrina zahvaljujući kojoj je 27. 07. 2009. godine, implementiran projekat Tuzlanski model liječenja opijatske ovisnosti, koji je jedini takav u BiH.

Trenutno se mjesečno liječi i dolazi na kontrolu oko 150 ljudi, a kroz Centar ih je od početka uspostave ovog modela do danas prošlo ukupno 228.

Antonije, koji je bio ovisnik oko 15 godina, ističe socijalni aspekt ovisništva kao najteži za prebroditi.

"Najteže se otarasiti društva, takozvanih 'repova', kad riješiš to, riješio si osamdeset posto. Ostaje ti još dvadeset posto tvoje ovisnosti, nečeg samo tvog. Ako imaš dobru podršku porodice, to je najvažnije od svega. Ja imam podršku svoje žene, s kojom imam i dijete. Dok sam uzimao drogu, nisam imao ništa, ni prijatelje, ni porodicu, ni posao. Drugi ovisnici ponekad steknu prijatelje i ovdje u Centru, ali ja podršku srećom imam kod kuće, a roditelji me također podržavaju", kazao je Antonije.

Terapija, čak i ako traje duže od dvije godine s višim dozama na početku, osigurana je zahvaljujući Globalnom fondu, naglašavaju uposlenici ovog Centra, i smatraju da je i dostupnost lijeka i omogućavanje besplatnog produženja terapije ono što je mnogo doprinijelo uspjehu ovog modela.

KPZ Tuzla: Moguće je izaći iz kruga ovisnosti i kriminala



U Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Tuzli, ima osam ovisnika, uglavnom heroinskih, koji trenutno primaju terapiju Suboksonom po istom principu kao i u Centru za medicinsku prevenciju ovisnosti, u kojem su započeli liječenje i sa kojim bi se trebali povezati nakon što iziđu iz zatvora i odsluže kaznu.

"Jednom mjesečno imaju kontrolu i testiramo ih na 10 vrsta droga, jer ovisnici unose drogu i u zatvor, bez obzira na mjere zaštite. Uglavnom, zatvorskom bolnicom kruže isti ljudi, rijetko dođu novi. Veliki broj ovisnika se vrati u kriminal i u ovisnost. Ali, za neke od njih se mogu kladiti da se neće vratiti starom načinu života. D. M. je jedan od primjera za koje se smijem zakleti da će uspjeti u oporavku i životu. Rekao mi je da mu je to liječenje spasilo život, brak, porodicu", priča doktor Mirsad Trnovljaković, jedan od ljekara koji rade u zatvorskoj ambulanti.

"Kad izađu, ostaje samo njihova dobra volja, čvrsta, da li će ostati na terapiji ili vratiti se drogi. Čim izađu iz zatvora, Centar za medicinsku prevenciju ovisnosti ih prima da nastave terapiju, i tako potiče njihovu volju za liječenjem, koja je ključna", dodaje.

Do nedavno su ovisnici koji služe kaznu u zavodu dolazili u Centar s policijskom pratnjom, kako bi razgovarali s doktorom, te nastavili ili korigirali terapiju.

Ispočetka su zatvoreni liječeni ovisnici dobijali Suboksone na račun Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona (ZZOTK), što je prekinuto na zahtjev direktora ZZOTK jer po zakonu liječenje u zatvoru treba da finansira Ministarstvo pravde. No, liječenje odlaskom u zatvor nije prekidano nego je Subokson kontinuirano na recept izdavan partnerima u terapiji iz apoteke UKC Tuzla koju je prethodno planski snabdio projekat koji finansira Globalni fond. Sada tu terapiju primaju regularno dok su na služenju kazne, a mogu je nastaviti i na slobodi po odsluženju propisane kazne.

Svi ljekari i drugo medicinsko osoblje koje ima iskustva s ovakvim modelom liječenja naglasit će da je pristup najvažniji i da je jako važno liječiti ne samo ovisnika, nego i porodicu, kao i sve druge ljude koji su pogođeni ili oštećeni životom ovisnika koji im je blizak. Ponovna integracija u društvo i uklanjanje stigme koja je karakteristična kad su u pitanju ovisnici i njihove porodice olakšava ovim ljudima da ostave svoju prošlost iza sebe, prihvate i prevaziđu svoje greške i započnu novi, kvalitetniji život.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: