{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO
/
"Nisam mu mama, ali me prihvatio kao majku, a ja njega kao sina"

16.8.2012. u 12:50
157
"Nisam mu mama, ali me prihvatio kao majku, a ja njega kao sina"
157
Nakon što su u porodici Alme Đukić u Bijeljini na svom putu ka odrastanju boravili Miroslav i Admir, u njen dom došao je prije pet godina tada petogodišnji dječak kojeg ćemo u tekstu zvati Goran.
U početku je Goran bio povučen i uplašen dječak, a danas sa tetkom Almom, kako zove svoju udomiteljicu, te njenim mužem, sinom i snahom živi kao aktivni član porodice.

Bijeljinska porodica Đukić jedna je od 12 porodica u tom gradu koja trenutno u svom domu udomljava djecu bez roditeljskog staranja, dok je još 30 porodica zainteresovano za udomljavanje. Alma je zainteresovana za udomljavanje još jednog djeteta i kaže da joj je zadovoljstvo brinuti o djeci i odgajati ih. Mali Goran nakon pet godina provedenih kod Alme dio je porodice, nju zove tetka, a njenog sina Peđu rođakom.

"Mi Goranu ništa ne krijemo. Zna da mu nisam mama, ali me je prihvatio kao majku, a i ja se prema njemu ponašam kao prema svom sinu", priča nam Alma Đukić. S nama je i dječak, odjeven u šorc i majicu sa obilježjima Manchester Uniteda. Kaže nam da voli fudbal i da bi kad poraste najviše volio biti fudbaler. Ako mu to ne uspije, onda bi, kaže, volio biti frizer poput njegovog rođaka Peđe.

“Najviše bih volio biti fudbaler, a sviđa mi se i kako Peđa radi. Navijam za Partizan, a od stranih volim gledati reprezentaciju Španije. Oduševili su me u finalu protiv Italijana”, kaže nam Goran. Dodaje kako mu je s Almom i njenom porodicom lijepo, da ih sluša, ali i da oni slušaju njega.

"On je divno dijete, član je naše porodice i bit će s nama do svoje 18. godine. Želja nam je da ga otškolujemo i izvedemo na pravi put, da se zaposli i osnuje svoju porodicu, kao što je bio slučaj i s Peđom. Šta će biti dalje, to ne zavisi samo od nas, i tako je uostalom i u svim drugim porodicama", kaže nam Alma koja je podnijela zahtjev da prihvati još jedno dijete bez roditeljskog staranja.

"Što da ne? Imam znanje, imamo dovoljno prostora za još jedno dijete kojemu možemo pružiti do mi da se osjeća kao u svojoj porodici".

Socijalna radnica Darinka Todić, koja brine za Gorana u Centru za socijalni rad u Bijeljini, kaže da se dobro uklopio u porodicu Đukić. Pod nadzor Centra došao je iz nefunkcionalne porodice. Otac mu je završio u zatvoru, a majka imala problem s alkoholom. Sve je kulminiralo nakon što je Centru prijavljeno fizičko nasilje nad njim.



“Kada je doneseno rješenje o preuzimanju brige nad Goranom, dječak je bio u izuzetno teškom stanju i pod šokom. Sreća je pa smo imali mogućnost smještaja u udomiteljsku porodicu gdje se on odlično oporavio. Bilo bi vrlo loše da je u takvom stanju morao ići u instituciju za smještaj djece bez roditeljskog staranja”, kaže nam socijalna radnica. Dodaje kako je svjesna da u za određenim slučajevima postoji potreba za smještanjem u institucije, ali kako smatra das u udomiteljske porodice jedno od najboljih rješenja.

“Nerijetko imamo problema s djecom koja odu u instituciju, odvoje se od porodice, poznanika i prijatelja, i onda kada se vrate teško se uklapaju. Ovako djeca smještena u udomiteljskim porodicama održavaju kontakt s oba, jednim od roditelja ili članovima porodice, ostaju u poznatoj sredini, idu u školu iz porodica čiji su praktično članovi”, kaže Todić.

U BiH su nedavno u organizaciji UNICEF-a održani okrugli stolovi kao dio napora da se prepoznaju problemi i usaglase preporuke za transformaciju ustanova za djecu bez roditeljskog staranja uz dijalog predstavnika vlasti sa relevantnim stručnjacima u oblasti socijalne zaštite i dječijih prava i profesionalcima koji rade u ustanovama za smještaj djece, objavljeno je na portalu Zasvakodijete.ba.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: