Kao glavne razloge za svoje nezadovoljstvo većina žrtava ističe sporost, neefikasnost, te male kazne koje se dosuđuju optuženima za ratne zločine, kao i činjenicu da kantonalna i okružna tužilaštva najčešće kontaktiraju sa žrtvama tek na njihovu inicijativu.
Branislav Dukić, predsjednik Udruženja logoraša Republike Srpske, kaže da Tužilaštvo BiH te sva okružna i kantonalna tužilaštva koja rade na predmetima ratnih zločina “vrše selekciju po nacionalnoj osnovi pri odabiru počinitelja djela”.
Predstavnici pravosudnih institucija, kako tužilaštava tako i sudova, kao glavni problem u svom radu ističu nedovoljan broj tužilaca, istražitelja, ako ih uopće imaju, sudija te ostalog kadra, kao i slabu opremljenost.
U odsjeku za ratne zločine pri Tužilaštvu u Banjoj Luci radi samo jedan tužilac – Branko Mitrović, koji uglavnom sam saslušava svjedoke i često ih posjećuje u njihovim kućama.
“Ne mogu čekati da mi iz nekog sela dođe neka starica da svjedoči. Odem kod nje kući i saslušam je”, kaže Mitrović.
Slična situacija je i u drugih šest okružnih i kantonalnih tužilaštava koje je Justice Report posjetio i sa čijim je predstavnicima razgovarao o procesuiranju predmeta ratnih zločina.
Piše: Erna Mačkić
Kompletan tekst možete pročitati ovdje.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
