Nevolje šehidske porodice Klempić iz Podžeplja

Golgota porodice Klempić iz Podžeplja kod Han Pijeska, počela je izbijanjem agresije na BiH. Hakija i Fatima, te njihov sin Bego, spas od pripadnika Vojske RS pronašli su u Zaštićenoj zoni UN-a Srebrenici. Padom Srebrenice 11. jula 1995. godine Fatima i Bego su protjerani ka Tuzli, dok se Hakiji, kao i 8.000 drugih srebreničkih muškaraca, izgubio svaki trag. Posmrtni ostaci Hakije Klempića ni 16 godina od genocida u Srebrenici nisu pronađeni.

Svakodnevna granatiranja, glad, strah, protjerivanja... psihički su se odrazila na Fatiminog sina Begu koji je rođen 1985. godina kao zdravo dijete. S devet mjeseci Bego je prebolio težak oblik meningitisa. Njegovo zdravstveno stanje dodatno se pogoršalo 2002. godine kada je morao na hitnu operaciju srca u Sloveniju. Fatima je podigla kredit u iznosu od 5.000 KM, dok su dobri ljudi kroz humanitarne akcije sakupili preostalih 20.000 KM.

"Takva operacija, prema pričama ljekara, uspijeva u dva slučaja od hiljadu. Bego je preživio, ali su ljekari sugerisali da ne smije živjeti u vlažnom prostoru. Međutim, mi živimo u iznajmljenoj kući u kojoj zidovi otpadaju od vlage", govori kroz suze Fatima Klempić.

Ljeti, u iznajmljenoj kući, može se i nekako stanovati. Zimi - nikako. Kupatilo nema odvodnih cijevi i pločica, a u kuhinji zbog velike koncentracije vlage otpadaju vrata sa električnog štednjaka i frižidera.

Bego Klempić je mirni 26-godišnji mladić koji zbog svoje bolesti nije u mogućnosti pomoći 54-godišnjoj majci. Klempići žive od šehidske penzije. Nisu gladni, ali im je zbog Begine bolesti neophodan uvjetan smještaj.