Nevladine organizacije iz Srebrenice ne dozvoljavaju podjelu po nacionalnom osnovu

Smatramo da više nikakvih iseljavanja ne treba da bude i da svaki građanin Srebrenice i BiH treba biti siguran u svoja ljudska prava na cijeloj teritoriji Republike Srpske i BiH, stav je ovih organizacija u povodu "neželjenog razvoja i podjele građana Srebrenice, kao i odgovornosti koju vlasti na svim nivoima imaju prema svim građanima ove zemlje".

U pismu je naglašeno kako u Srebrenici, kao i u RS-u, Federaciji i BiH, ne žive samo Srbi, ili samo Bošnjaci, već: i Bošnjaci i Srbi, i svi ostali su građani jedne zemlje koja se izuzetno teško i dugo oporavlja od posljednjeg rata.

Ako ništa drugo, lekcija koju smo učili posljednju deceniju je trebalo da bude - da nema pobjednika u nacionalnim sukobima, da bez punog uvažavanja i osjetljivosti za potrebe jedne strane dugoročno ni druga strana ne može se nadati da će biti uvažena ili naići na osjetljivost za svoje potrebe, smatraju nevladine organizacije iz Srebrenice.

Potpisnice pisma naglašavaju da su bile svjedocima povratka Bošnjaka u Srebrenicu, pratile razvoj okolnih sela, počev od spavanja pod šatorima, obećanih donacija, gradnje kuća, dovođenja struje, do borbe tih ljudi za održiv opstanak, borbe za prehranu djece. Bile su i svjedocima iseljavanja Srba naseljenih u Srebrenicu poslije 1995. s područja pedesetak općina BiH, kao i sistemske nebrige i neosjetljivosti za njih. Svjedoci smo, pišu, teškog ekonomskog stanja u općini, koje nagoni ljude, bez obzira na nacionalnost, da zaposlenje traže na nekom drugom mjestu.

Napominjući kako su teško radile na uspostavljanju povjerenja svih ovih godina, građenju civilnog društva i promociji ljudskih prava, potpisnice pisma traže pravo na glas, jer ne mogu dozvoliti ponovnu podjelu na Bošnjake i Srbe i zatvaranje "u svoje torove". Smatraju neophodnim suočavanje s prošlošću, ispunjavanje zahtjeva Haškog tribunala i izradu realnog ekonomskog razvojnog plana.