Naime, činjenica koju se vješto prešućuje je ta da je za realizaciju ove investicije neophodno Republici Srpskoj dati i saglasnost za nastavak druge faze za neretvansku dolinu kobnog projekta "Gornji horizonti". Šiljeg pojašnjava kako se ovim projektom u istočnoj Hercegovini planiraju prevesti vode iz Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja u korito rijeke Trebišnjice, kako bi se ojačao hidropotencijal neophodan za rad triju novosagrađenih hidroelektrana instalirane snage 30, 61 i 160 MW.
Šiljeg objašnjava kako bi time enormne količine voda, koje se podzemnim kraškim kanalima manjih rijeka prirodno ulijevaju u Neretvu, bile preusmjerene u slijevno područje Trebišnjice, i na koncu u novosagrađene akumulacije. Rijeka Neretva bi tako gubila znatan dio svoga hidropotencijala, koji bi neminovno bio anuliran prodorom morske vode u njeno korito. Ugrožen biološki minimum rijeke
"Posljedično bi se povećao salinitet voda Neretve i njenih pritoka, što bi gotovo u cijelosti onemogućilo poljoprivrednu proizvodnju od Čapljine i Metkovića sve do ušća. Procjenjuje se kako će se, realizacijom ovog projekta, Neretvi uzeti dodatnih dvije milijarde kubika vode godišnje, što znači da će ozbiljno biti ugrožen biološki minimum rijeke, a time i onemogućen sistem navodnjavanja poljoprivrednih površina ovog područja", objašnjava Šiljeg, uvaženi tehnolog za vode i hidrotehniku, za Index.hr.
Već sada, realizacijom prve faze "Gornjih horizonata", odnosno izgradnje tunelsko-kanalskih kompleksa, kojima će se preusmjeravati vode, dolazi do bitnih poremećaja i u vodoopskrbnom sistemu, jer je smanjena izdašnost izvora na lijevoj obali Neretve, južno od Metkovića, upozorava Šiljeg. Malostonski zaljev, poznat po uzgoju školjkaša, također bi bio direktno ugrožen zbog nedostatka hranjivih tvari, koje su do sada sa sobom donosile slatke vode Neretve. Time bi bila ugašena još jedna privredna grana koja je imala veliki razvojni potencijal.
"Bivša ministrica za zaštitu okoliša Mirela Holy, je, prema vlastitim riječima, tražila zaustavljanje ovog projekta, što joj je kao predstavnici ugrožene strane bilo omogućeno ESPOO konvencijom (konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica). Danas je i na ovom primjeru jasno kako ministarstvo, kojem je bila na čelu, ne smije više biti 'sedamnaesto prase u vladi', kako ga je u jednoj TV emisiji nazvala nakon odlaska s mjesta ministrice.
Paradoksalno je kako je nakon prošlosedmičnog banjalučkog dogovora posljednja slamka spasa za neretvansku dolinu postao drugi bh. entitet, odnosno Vlada Federacije BiH, koja je, prema najavama, prije dvije sedmice trebala raspravljati o realizaciji "Gornjih horizonata". Federacija BiH itekako ima interes u zaustavljanju ovog projekta, jer je direktno ugrožen i park prirode Hutovo blato, koji se nalazi na njenom teritoriju, najveće evropsko stanište ptica, čiji ekosistem u potpunosti ovisi o režimu protoka voda Neretve", napominje Šiljeg.
Ekološka katastrofa
Pritom naglašava kako su razmjeri ekološke katastrofe, koju bi mogao prouzrokovati ovaj projekt, mnogo veći od potencijalnih, ali još uvijek jednoznačno nepotvrđenih štetnih posljedica izgradnje hidroelektrane Ombla. Međutim, medijski vješto potencirana Ombla je u velikoj mjeri, slučajno ili ne, zasjenila nepredvidive "Gornje horizonte", koji bi neretvansku dolinu lako mogli pretvoriti u slanu pustaru.
"Iako je u Banjoj Luci projekt izgradnje hidroelektrane 'Dubrovnik 2' ocijenjen kao jedan od 'najpotentnijih i najkvalitetnijih evropskih energetskih projekata u omjeru uloženog i dobivenog', stručna javnost opravdano strahuje kako je ovaj put ulog za žitelje Dubrovačko-neretvanske županije i neretvanske doline s obje strane granice - preveliki", zaključio je Šiljeg.
