Nekropola Radimlja: "Kameni spavači" izazivaju osjećaj spokoja i strahopoštovanja
Većina ovih spomenika datira iz 14. i 15. stoljeća premda se njihova pojava registrira u velikoj mjeri i u 12. stoljeću. Najpoznatiji bosanskohercegovački stećak je Zgoščanski stećak nađen u okolini Kaknja.
On na sebi nema natpisa, ali respektabilni historičari tvrde da se radi o grobu Stjepana II Kotromanića. Zgoščanski stećak se nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
Osjećaj strahopoštovanja
Najpoznatija nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini nalazi se u blizini Stoca na lokalitetu Radimlja. Ovdje možete naći 133 stećka gusto složena, čija je orijentacija istok - zapad. Nevjerovatan je osjećaj spokoja i strahopoštovanja koji vas obuzima dok prolazite pored tih nijemih svjedoka srednjovjekovne Bosne.
Svaki od stećaka priča posebnu priča, a istraživači ih već stoljećima pokušavaju odgonetnuti. Nekropola Radimlja spada u najvrednije spomenike srednjovjekovnog perioda.
Osim po brojnosti primjeraka ovu nekropolu čini još vrednijom njeno bogatstvo u raznovrsnosti i zastupljenosti oblika stećaka, visoka umjetnička vrijednost izrade i dostupnost posjetiteljima, pošto je smještena uz samu cestovnu prometnicu Stolac - Čapljina.
Zaštitni znak ove nekropole je muška figura sa uzdignutom rukom i relativnom velikom šakom i prstima. Ova nekropola datira od kraja 14. stoljeća kadu su isklesana tri velika stećka u obliku sanduka. Većina stećaka datira iz 15. i 16. stoljeća o čemu najpouzdanije svjedoči natpis na jednom od njih:
"Pod stećkom leži Radoje, brat vojvode Petra, obojica sinovi vojvode Stipana".
Prema ovom stećku nekropola se može vezati za razdoblje kad je u Batnogama (danas obližnje selo Ošanjići) živjela familija Hrabrena-Miloradovića. Također pred crkvom u Ošanjiću zapisana su imena vojvoda Stipana i Petra Miloradovića,što nekropolu usko vežu za ovu familiju, koja je prema historijskim podacima i natpisu na ulazu u crkvu živjela ovdje u 15. stoljeću.
Posljednji stećci iz 16. stoljeća su raskošno ukrašeni, a natpisi na njima bez sumnje upućuju kako se radi o pravoslavnoj feudalnoj familiji Miloradović-Stjepanović.
Naslijeđe prahistorijskog doba
Epitafi stećaka napisani bosančicom svjedok su onodobne pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika, često je nekoliko njih pokopano ispod jednog stećka. Na nekim primjercima je i potpis pisara koji su sastavili i uklesali natpis koji donose pojedinosti iz pokojnikovog života.
Ukrasi na stećcima odnosno njihova simbolika još je enigma, ali ujedno i dokaz nasljeđa prahistorijskog doba .
Stećci su danas najvažniji spomenički dokaz predosmanlijske Bosne i simbol vremena od 12. do 15. stoljeća. Već nakon 1463. godine i pada Bosne i Hercegovine pod Osmanlije stećak počinje ustupati mjesto osmanlijskom nišanu.
Nakon što je Austrougarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu stećci se počinju sistematski proučavati i od tada svako vrijeme ili svaka vlast sve do danas ove "kamene spavače" tumači u svoju političku korist. I u današnje vrijeme postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaže da je riječ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi - nomadska grupa sa ovih prostora.
Ono što je sigurno jeste da su ispod stećaka pokopani pripadnici tri tadašnje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, rimokatoličke i pravoslavne.
Koliko god se oni koristili u političke svrhe jedno je sigurno - ovi kameni spavači obilježavaju jedan vremenski period raznovrsne i bogate historije Bosne i Hercegovine.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
