Svjedok Srećko Klarić je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu ispričao da ga je optuženi Đajić u policijskoj stanici na Ilidži udarao šakom, nakon čega su ga udarala dvojica policajaca.
"Došao je Đajić i rekao mi da predstavljam problem jer sam hrvatske nacionalnosti, te da mnogi hoće moju kuću i da njegovi ljudi moraju da me čuvaju, kao i da bi bilo najbolje da odem u Sarajevo. (…) Opsovao mi je majku ustašku i opalio me šakom u lice. Pao sam, naočale su mi spale i onda su prišla još dvojica da me udaraju", objasnio je Klarić, istaknuvši da je ime optuženog saznao kasnije.
Svjedok je kazao da je primijetio da mu je od Džajićevog udarca napukla proteza.
Iz policijske stanice, rekao je Klarić, Đajić ga je vozilom 'mercedes' odvezao do minskog polja i predao vojniku Vojske Republike Srpske (VRS), koji mu je pokazao kuda treba da ide jer je područje minirano.
Dok su bili u vozilu, ispričao je svjedok, bio je prisutan još jedan policajac, koji je držao pištolj uperen prema njemu.
Nakon što mu je vojnik pokazao put, svjedok je, kako je kazao, došao do punkta Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Lepenici (općina Kiseljak) i onda je otišao u Kreševo.
Klarić je rekao da je dan kasnije od komšije saznao da je u njegovom stanu Duško Đajić.
U optužnici se navodi da je početkom novembra 1995. Đajić naredio naoružanim policajcima da, pod izgovorom obavljanja informativnog razgovora, dovedu Srećka Klarića u stanicu, gdje mu je kazao da mora napustiti stan i teritorij Republike Srpske (RS), s obzirom da je "po nacionalnosti Hrvat i da mu prijeti likvidacija".
Đajić je, prema optužnici, u to vrijeme bio kriminalistički inspektor Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ilidža.
"Kada je Klarić odbio da napusti stan, Đajić mu je opsovao majku ustašku i udario ga stisnutom pesnicom u lice. Oštećeni je od udarca pao sa stolice, a policajci su ga nastavili udarati nogama i šakama", stoji u optužnici.
Nakon premlaćivanja Đajić je, kako je navedeno u optužnici, oštećenog odvezao do kontrolnog punkta VRS-a na Kobiljači i predao ga vojniku, koji ga je odveo do sporednog puta i rekao mu da ne skreće jer je područje minirano.
"Đajić se 2. novembra 1995. uselio u stan Klarića i u njemu boravio do marta 1996. godine. Prilikom napuštanja stana, Đajić je svu pokretnu imovinu u vrijednosti od oko 317.000 KM odvezao kamionom u nepoznatom pravcu", stoji u optužnici.
Klarić je ispričao da se 8. marta 1996. godine vratio u svoj stan, te da je tamo našao fotogafiju Đajića i dokument o njegovom napredovanju u službi.
Prema riječima svjedoka, komšije su mu također potvrdile da je Đajić boravio u stanu, u kojem nije zatekao svoje stvari, već samo nekoliko razbacanih knjiga.
"Stan je izgledao kao u filmovima strave i užasa. Nema prozora, zidovi išarani, a na nekoliko mjesta je obavljana nužda", prisjetio se Klarić, dodavši da je u stan mogao ulaziti ko je htio.
Svjedok je ispričao da mu je nakon pokretanja postupka dolazio Džajićev drug, koji je također hrvatske nacionalnosti, i kazao mu da je spreman da se nagode.
Svjedok tvrdi da je rekao da na to ne pristaje.
"Ne pristajem ni nakakve nagodbe", kazao je Klarić i dodao da je izvjesno vrijeme nakon toga primao anonimne telefonske pozive da odustane od tužbe ili bi mu se moglo nešto desiti.
Nastavak suđenja zakazan je za 12. juli, kada je planirano saslušanje dvaju svjedoka, navodi BIRN - Justice Report.
