Zaštićeni svjedok KDZ-045 rekao je da je nakon ulaska pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) u Srebrenicu u julu 1995. godine, skupa sa "između 12.000 i 15.000” Bošnjaka, od kojih je “trećina bila naoružana”, pokušavao da se probije ka Tuzli.
Svjedok je kazao kako se 13. jula 1995. godine predao pripadnicima VRS-a, pošto su srpski vojnici preko zvučnika obećavali Bošnjacima da će biti razmijenjeni. Prema iskazu svjedoka, više od 2.000 zarobljenih muškaraca je bilo prebačeno u Novu Kasabu, a zatim u nakrcanim kamionima u Bratunac.
KDZ-045 je izjavio da je 14. jula, s drugim Bošnjacima, bio transportovan u Petkovce i zatvoren u lokalnu školu. U jednoj učionici, kako je rekao, bilo je oko 300 zarobljenika, koje su predveče srpski vojnici počeli da izvode, poslije čega bi se začula pucnjava. Kada je izveden, kako je kazao svjedok, u holu je vidio gomile dokumenata i predmeta odvedenih, a potom su mu bile vezane ruke.
- Odveli su nas u kamion i poslije desetak minuta vožnje smo stali na polju na kojem sam vidio gomile leševa. Jedan vojnik je rekao da izađemo iz kamiona i legnemo, a onda je na nas pucano iz blizine, posvjedočio je KDZ-045, dodavši da je bio ranjen jednim hicem, te je pao među mrtve i prikrio se.
Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice koje su pripadnici VRS-a, čiji je on bio vrhovni komandant, strijeljali u danima nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine. Prema optužnici, kod brane u Petkovcima 14. jula 1995. ubijeno je oko 1.000 Bošnjaka.
Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) optužen je i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika mirovnih snaga za taoce između 1992. i 1995. godine.
Nakon što su srpski vojnici otišli, dodao je KDZ-045, on se, zajedno sa još jednim preživjelim, prebacio u obližnji kanal 15. jula ujutro, a na bošnjačku teritoriju uspjeli su da stignu tri dana kasnije.
Veći dio unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić potrošio je na ispitivanje svjedoka o njegovoj pripadnosti Armiji BiH (ABiH). KDZ-045 je potvrdio da je do juna 1992. bio u Teritorijalnoj odbrani (TO), kao i da je sredinom juna 1995. bio mobilisan, ali je naglasio da nije učestvovao u borbama.
Karadžić je sugerisao da su žrtve u Srebrenici bile “nažalost rezultat građanskog rata”, na šta je svjedok uzvratio da “to nije bio građanski rat, nego napad na muslimansko stanovništvo”.
Optuženi je od svjedoka zatražio da opiše koliko dugo je trajalo strijeljanje u Petkovcima, što svjedok nije mogao.
- Ja sam bio ranjen, bez svijesti, ne mogu reći koliko je trajalo. Mene bi bilo sramota da to pitam, kad vidim hiljadu mrtvih ljudi, odgovorio je KDZ-045.
Na ovom ročištu, iskaz u korist Haškog tužilaštva dao je i John Clark, sudski patolog, koji je posvjedočio da je 1999. godine utvrdio da je većina od nekoliko stotina žrtava, ekshumiranih iz masovnih grobnica u Kozluku, Novoj Kasabi, Konjević Polju i Glogovi, bila usmrćena hicima u glavu ili u leđa iz blizine.
- Ništa nije sugerisalo da su to bile žrtve koje su pale u borbi, rekao je Clark, koji je naglasio da su neke žrtve imale vezane ruke i poveze preko očiju.
Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u srijedu, 11. januara, javio je BIRN-Justice Report.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
