Optužnica protiv Rasima Delića potvrđena je 16. februara 2005., otpečaćena je 24. februara 2005., a naknadno zamijenjena optužnicom od 17. marta 2005.
Izmijenjena optužnica je podnesena 14. jula 2006., u skladu s odlukom Pretresnog vijeća od 30. juna 2006. U njoj se navodi da je 8. juna 1993. Rasim Delić u svojstvu komandanta Glavnog štaba imao opću nadležnost i odgovornost za funkcioniranje Armije RBiH te bio zadužen za planiranje i rukovođenje svim operacijama ARBiH i praćenje aktivnosti svih potčinjenih oficira i jedinica kako bi osigurao da se njegova naređenja izvršavaju. Konkretno, u svojstvu komandanta Glavnog štaba Rasim Delić je vršio vojnu komandu i kontrolu nad snagama ARBiH širom BiH.
U optužnici stoji da Delić, s obzirom na položaj na kojem se nalazio, snosi krivičnu odgovornost za djela ili propuste svojih potčinjenih, na temelju člana 7(3) Statuta Međunarodnog suda.
Prema optužnici, 8. juna 1993., kada je Rasim Delić stupio na dužnost komandanta Glavnog štaba, jedinice 3. korpusa ABiH, uključujući 306. brdsku brigadu, 7. Muslimansku brdsku brigadu i mudžahidine, izvršile su napad na selo Maline u općini Travnik.
Nakon predaje Hrvatskog vijeća obrane (HVO), zarobljeno je više od 200 civila bosanskih Hrvata i vojnika HVO-a; Vojna policija 306. brdske brigade ABiH naredila im je da pješice krenu prema Mehurićima, selu nedaleko od Malina. Kod sela Poljanice, nekoliko stotina metara od Mehurića, grupa od desetak mudžahidina i lokalnih vojnika, bosanskih Muslimana, naredila je koloni da se zaustavi, izdvojila oko 35-40 bosanskih Hrvata i vojnika HVO-a koji su se predali i naredila im da krenu pješice natrag prema Malinama. Ubrzo nakon toga, ta grupa je naišla na manju grupu koja je također zarobljena u Malinama, pa su zajedno nastavile prema Malinama. Kad su stigli na raskrsnicu koja vodi prema selu Bikoši, mudžahidini su počeli nasumce pucati po grupi, a neke od onih koji su preživjeli pogubili su pucajući im u glavu. Najmanje šest osoba je u tom masakru zadobilo teške rane iz vatrenog oružja, ali su preživjeli.
U optužnici se navodi i to da je u ranim satima 21. jula 1995. odred “El-mudžahidin” iz sastava 3. korpusa ARBiH napao na Krčevine u općini Zavidovići. Vojnici vojske bosanskih Srba (VRS) zarobljeni su i odvedeni u selo Livade. Dvojicu zarobljenih srpskih vojnika vojnici ARBiH su ubili i odrubili im glave. Zatvorenike u Livadama su svakodnevno tukli, a 23. jula 1995. odveli ih u logor Kamenica u dolini Gostovići. U krugu logora bila je zgrada koja je 1995. korištena kao zatočenički objekt za zarobljene vojnike VRS. Tim zatočeničkim centrom upravljali su vojnici ARBiH iz odreda “El-mudžahidin”.
U logoru Kamenica 24. jula 1995. je zarobljeniku, pripadniku VRS, odrubljena glava, a svi drugi zarobljenici su primorani da je ljube, nakon čega je obješena o kuku na zidu prostorije u kojoj su držani zarobljenici. Zarobljeni pripadnici VRS koji su držani u logoru Kamenica bili su mučeni i premlaćivani. Oni su 24. augusta 1995. iz logora Kamenica prebačeni u KP Dom (zatvor) u Zenici. U optužnici se navodi da su 10. septembra 1995., nakon združene ofanzive koju je odobrio Štab Vrhovne komande, jedinice pod komandom 2. i 3. korpusa ARBiH, jedinice i dijelovi jedinica 21. divizije, 22. divizije i 25. divizije 2. korpusa, te jedinice i dijelovi jedinica 35. divizije i 37. divizije 3. korpusa, izvele vojnu operaciju protiv snaga VRS koje su se branile na isturenom položaju planina Ozren-Vozuća. Time su uzrokovale pad linija koje je držao VRS. Oko 60 pripadnika VRS i nekoliko civila, uključujući tri žene, koji su ostali nakon zauzimanja Vozuće, zarobljeno je 11. septembra 1995. Vojnici ARBiH zatvorili su tu grupu nakratko u jednu halu u selu Kesten, općina Zavidovići. Žene su tukli i udarali nogama, metalnim šipkama i kundacima te ih podvrgnuli seksualnom zlostavljanju, uključujući silovanje. Između 11. i 17. septembra vojnici odreda “El-Mudžahidin” ubili su većinu od približno 52 zarobljena vojnika VRS. Do 17. septembra 1995. na životu je ostalo manje od desetak vojnika VRS.
Grupa od desetak vojnika VRS predala se 17. septembra 1995. ili oko tog datuma snagama ARBiH, nekoliko kilometara sjeverozapadno od Vozuće. Prebačeni su u logor Kamenica gdje su ih teško premlaćivali sve vrijeme dok su bili tamo. Starijeg Srbina koji je bio zatvoren u istoj prostoriji tukli su, svukli mu odjeću i dali da pije vodu pomiješanu s benzinom. Poslije nekoliko dana preminuo je u logoru.
Suđenje Rasimu Deliću počelo je 9. jula 2007. na Sudu u Haagu. Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) dva puta je, kao sastavni dio suđenja u ovom predmetu, održalo pretres izvan sjedišta u Haagu, oba puta u Sarajevu. Prvi put je to bilo 7., 8. i 9. septembra 2007. kada je svjedočio mudžahidin Ali Ahmed Ali Hamad, zvani Ubejda, a drugi put 8. 9. i 10. februara 2008., kada je saslušano svjedočenje mudžahidina Aimana Awada, posljednjeg svjedoka optužbe u predmetu protiv Rasima Delića.
Oba pretresa u Sarajevu održana su privremeno, na zahtjev optužbe, zbog specifičnih okolnosti u vezi s ovim svjedocima, u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima ICTY-a.
Izvođenje prvih svjedoka odbrane očekuje se početkom marta. Do tada će odbrana iskoristiti pravo i na temelju pravila 98. bis zatražiti oslobađanje od dijela optužbi koje terete Delića a za koje, prema mišljenju odbrane, tokom ispitivanja svjedoka optužbe nisu ponuđeni relevantni dokazi.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
