Šepićev blog
0

Naša zemlja: Mrkonjić Grad je važniji od Daytona

Piše: Senad Šepić
Tako je historija odredila: u drugoj polovini novembra (prvo 1943. pa onda 1995.) određivana je sudbina naše države. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, održano 25. i 26. novembra 1943., vratilo je Bosni i Hercegovini teritoriju, državotvornost i ravnopravnost kao republike unutar tadašnje Jugoslavije – stoga se s pravom slavi kao Dan državnosti zemlje.

Dayton je potpisan 21. novembra 1995. i njegova najveća vrijednost je toliko puta spomenuta – zaustavljanje rata. Također, važeći Ustav BiH, Anex 4 Dejtonskog sporazuma Članom 1. potvrdio je kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Naša država nije nastala u Daytonu, nego su joj temelji modene državnosti udareni upravo u Mrkonjić Gradu. Sadržaj poruka i jedinstvo sva tri naroda, koja su ravnopravno stala iza ZAVNOBiH-a, neoboriv su dokaz naše zajedničke bosanskohercegovačke državotvorne snage izražene tog 25. novembra.

Prekomponirana Bosna i Hercegovina od 21. novembra 1995. suočena je sa teško pomirljivim viđenjem zajedničke budućnosti. I upravo zato, zbog različitih pozicija i mogućnosti, neki kao sveto slovo na papiru u prvi plan guraju Dayton. Status quo je matrica na kojoj političari iz RS-a uporno insistiraju. Tako kolumnista Nezavisnih novina Dragan Jerinić u tekstu od 24. novembra piše "Republika Srpska i Federacija BiH čine dva potpuno ravnopravna entiteta, koji su svoje državotvornosti prenijeli u zajedničke institucije od obostranog interesa (?!)".

Kao da su RS i FBiH imali vijećnike u ZAVNOBiH-u i AVNOJ-u. Kao da su RS i FBiH postojali kada je Bosna i Hercegovina postala nezavisna i suverena država, kada je primljena u Ujedinjene nacije. Kao da su RS i FBiH "Dobrotvor“, "Merhamet“ ili "Caritas“, pa su oni udijelili Bosni i Hercegovini "dio svoje državotvornosti“. Državotvornost mogu imati samo države, a nikako entiteti. Jasno da je takav pokušaj falsificiranja historije u službi dnevne politike, a za cilj ima održavanje neprikosnovenog statusa RS-a u Daytonu aranžiranoj Bosni i Hercegovini.

Određivanje Dana državnosti jedne zemlje nije pitanje ponude i potražnje, niti stvar želja i pozdrava, nego pitanje historijskih fakata. Međutim, moramo biti svjesni da će usvajanje Zakona o državnim praznicima dugo ostati predmet rasprava i dogovora, ali sam isto uvjeren da će morati doći dan kada će ga slaviti podjednako svi krajevi i građani naše zemlje. Nikakav Dayton, ni greške komunističkog režima poslije Drugog svjetskog rata, niti uporni pokušaji falsificiranja prošlosti ne mogu umanjiti značaj ZAVNOBiH-a, njegovu snagu i zajednički sadržaj. Ovo je zemlja svih nas i jedino kao takva ima svoju budućnost.

Stoga, svim građanima Bosne i Hercegovine čestitam 25. novembar, Dan državnosti.