Kako se navodi u ovom sapćenju na to jasno ukazuju činjenice, a one su slijedeće: Rimski sporazum potpisali su 18. februara 1996. Alija Izetbegović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, uime svojih država. Dodatak ovom sporazumu predstavljaju takozvana Pravila puta (konkretno - postupak nastao na osnovu člana 5.). Radi se o mehanizmu kojim je omogućeno Haškom tribunalu da nadzire krivična gonjenja za ratne zločine koja preduzimaju nadležni organi u BiH. Naime, da bi se spriječila proizvoljna hapšenja, predviđeno je da domaći sud može izdati nalog za hapšenje osumnjičenog za ratne zločine samo nakon što je predmet pregledalo i odobrilo Tužilaštvo Haškog tribunala.
U okviru ovog tužilaštva formirana je jedinica Pravila puta, koja je pregledala predmete i davala mišljenje o tome da li postoji dovoljno dokaza za pokretanje postupka.
Dakle, osnovni cilj Pravila puta bio je da se vlasti u BiH spriječe da bez valjanih dokaza hapse osobe pod sumnjom da su počinile ratne zločine. Sistem je funkcionirao do oktobra 2004. godine, kada su Pravila puta prestala da važe, a istoimena jedinica u okviru Haškog tužilaštva je okončala rad.
Tadašnja tužiteljica Carla del Ponte, 27. augusta 2004. pisano je obavijestila Predsjedništvo BiH da od 1. oktobra iste godine Tužilaštvo Haškog tribunala prestaje s pregledom i kategorizacijom predmeta ratnih zločina te da je potrebno da ovu obavezu preuzme Tužilaštvo BiH, u skladu s Pravilima puta.
Predsjedništvo je, također pisano, prihvatilo prekid izvršenja mjera koje su dogovorene Rimskim sporazumom, čime je kompletna procedura prenesena na Tužilaštvo BiH. To znači da entitetska tužilaštva ne mogu samovoljno pokretati postupke za ratne zločine, nego je potrebno da se obrate Tužilaštvu BiH, koje sada pregleda predmet i cijeni da li će biti procesuiran pred Sudom BiH ili entitetskim sudovima. Prema tome, evidentno je da od 1. oktobra 2004. godine nije moguće tražiti saglasnost Haškog suda za pokretanje postupka protiv osumnjičenih za ratne zločine, od tog datuma ovaj posao obavlja Tužilaštvo BiH, i to, naravno, na području za koje je nadležno, a to je Bosna i Hercegovina, a ne Srbija ili Hrvatska.
Dakle, jasno je da Pravila puta sadrže proceduru koja se isključivo tiče BiH, ali se ne odnosi na Srbiju i Hrvatsku. To, uostalom, potvrđuje sama tužiteljica Del Ponte, u svom pismu Predsjedništvu BiH: „...Može se pretpostaviti da je dio 5. Dogovorenih mjera uvijek trebao biti posmatran kao unutrašnji sporazum koji reguliše hapšenja unutar Bosne i Hercegovine, a ne kao međunarodni sporazum, posebno zato što su se Dogovorene mjere trebale baviti jedino pitanjima proizašlim iz političke situacije u Bosni i Hercegovini, zato što se sadržaj konteksta dogovorenih mjera odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu i zato što Srbija i Crna Gora i Hrvatska nikad nisu ispoštovale dio 5. Dogovorenih mjera. Ako je dio 5. Dogovorenih mjera, prema tome, unutrašnji državni sporazum, vlasti Bosne i Hercegovine imaju ovlašćenje da ulože amandman na Dogovorene mjere...“
Osim toga, Vlada Hrvatske je nedvosmisleno iznijela svoj stav o Rimskom sporazumu.
U oktobru 2001. godine, Kancelarija Interpola u Sarajevu je dostavila MUP-u RS-a oko 1.000 optužnica za Srbe iz Hrvatske koje su hrvatski sudovi teretili za ratne zločine. Tada je isticano da se radi o kršenju Pravila puta, međutim, Vlada Hrvatske je to negirala, jasno rekavši da se ta pravila ne primjenjuju u Hrvatskoj jer se sporazum odnosi samo na BiH.
S druge strane, Srbija je već sudila i sudi osumnjičenima za zločine počinjene na teritorii BiH, a to je činila i Hrvatska. Srbija i Hrvatska su međusobno ovo pitanje riješile tako što su tužioci ovih zemalja potpisali sporazum prema kojem se suđenja osumnjičenima za ratne zločine odvijaju u zemljama čiji su državljani ili imaju prebivalište, bez obzira na to gdje je zločin počinjen. Hrvatska je sličan sporazum potpisala i s Crnom Gorom.
Ove države, kao što se vidi, nikada nisu postupale po Pravilima puta (što nedvosmisleno potvrđuje i Carla del Ponte) i to prije nije bio problem, a sada, očigledno, jeste.
Kabinet predsjedavajućeg Predsjedništva je i ranije ukazivao na ove činjenice, a kao odgovor su stigle optužbe da zastupamo interese Srbije, a ne BiH. Pa, čiji je interes da svi oni koji su činili zločine u BiH odgovaraju? Valjda, prevashodno, naš, onih koji u njoj žive. Deklarativno smo svi za to, a u stvarnosti?", saopćeno je iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića.
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
