Naša fudbalska selekcija, nakon iznenađujuće pobjede u gostima protiv Belgije, 28. septembra 2009. u Genku u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoafričkoj Republici u grupi 5, a zatim četiri dana poslije manje iznenađujuće pobjede u Zenici, opet protiv Belgije i kontiranjem punog plijena od šest bodova, je naznačila da ima potencijala da se bori za drugo mjesto koje vodi u baraž (Španija nakon osam odigranih utakmica ima 24 boda i teoretski je obezbijedila prvo mjesto u grupi koje vodi izravno na Mundijal).
Naravno, pobjede nad Estonijom od 7:0 i Jermenijom 4:1 su doprinijele samopouzdanju i dale našim zmajevima krila da naprave prvoklasno iznenađenje pobjedivši Belgiju - do tada ravnopravnog konkurenta za drugo mjesto u grupi.
Belgija umalo nije pobijedila Španiju u Briselu na stadionu "King Baudouin", koji je sagrađen na mjestu stadiona Heisel (Hejzel) poznatog po jednoj od najvećih tragedija u istoriji fudbala, jer je jedan od igrača Španije doslovce loptu 'skinuo' sa gol linije, a su Španci su u 88. minuti igre zabili za pobjedu od 2:1! Ta ista reprezentacija Belgije je igrala neriješeno sa Turskom u Istanbulu i tako faktički prokrčila nama put do baraža. U svakom slučaju, hvala Belgijancima.
Trenutačna euforija i očekivanja da se naši zmajevi plasiraju na Mundijal iduće godine je opravdana, ali također i malo pretjerana. Naročito širenje dezinformacija pojedinih medija i novinara koji utakmici protiv Estonije daju epitet istorijske ili, pak, odlučujuće utakmice, što je daleko od istine. Istorijska utakmica za naše "zmajeve" je odigrana na Koševu 11. oktobra 2003. protiv reprezentacije Danske, kad je Bosna i Hercegovina imala, ovoga puta uistinu istorijsku priliku, da se direktno kvalifikuje na Evropsko prvenstvo u Portugalu 2004. Nažalost, ta utakmica je završena neriješeno 1:1, a "zmajevima" je trebala pobjeda.
Zato budimo objektivni i trezveni. Tek kad se plasiramo, u šta ja ne sumnjam niti jednog momenta, možemo govoriti o istorijskoj utakmici naše reprezentacije. Naravno, treba prvo potući Estonce koji su Turskoj zabili dva gola usred Istanbula, vodili sa 1:0 i 2:1, iako su na kraju Turci pobijedili sa 4:2. Ova dva gola Estonaca možda više govore o lošoj odbrani turske reprezentacije negoli o dobroj igri Estonaca, ali kako god, dali su dva gola.
Utakmicu BiH - Turska ne bih ovom prilikom želio komentarisati, osim reći da je 1:1 možda i najrealniji rezultat, iako lično mislim da je Miske zabio onu šansu u prvom poluvremenu, ispratili bi Turke sa najmanje četiri gola u mreži. Ovako, neriješenim rezultatom Turci više ne drže sudbinu u svojim rukama, ona je sada prepuštena "zmajevima" iz BiH.
Iako sam u ovim stvarima veoma objektivan, imajući u vidu i naš mentalitet kao i istorijat naših dosadašnjih kvalifikacijskih (ne)uspjeha, ne sumnjam niti jednog momenta u našu pobjedu u Talinu i našem prolazu u baraž. Ali, oprez! To je tek pola puta, šta u baražu!? Koga će nam dodijeliti žrijeb? Može protivnik biti jedna Francuska, ili Hrvatska, pa Ukrajina i tako redom. U svakom slučaju, bit će to jedna kvalitetna reprezentacija sa istim željama kao i našim - plasman na Mundijal 2010. u Južnoafričkoj Republici.
Ali ja niti jednog momenta ne sumnjam u naše momke. Nakon toliko vremena i istorijske šanse da se već spomenutom pobjedom nad Dancima direktno kvalifikujemo na Evropsko prvenstvo u Portugalu 2004., imamo tim koji konačno drži kontinuitet dobrih igara od samog početka kvalifikacija, igra složno i koji je u stanju da postiže rezultat, što prije nije bio slučaj. Ovo je neupitno velikim dijelom doprinos neprikosnovenog 'trenera svih trenera' Miroslava Ćire Blaževića, rodom Travničanina, o kojem bi bilo suvišno pričati jer on zaslužuje posebne retke. Ne sumnjam u naše momke, ne sumnjam u njih čak i da se iz Estonija vratimo 'na štitu, a ne sa štitom', jer bi onda 'crvena furija' sigurno 'pala' na Bilinom polju u Zenici.
Dosta je bilo gubitničkog mentaliteta i skandiranja, kad god bi se naša reprezentacija našla u problemima: 'Ne daj se, Bosno'. Od sada ima da se samo skandira: 'Naprijed Bosno, naprijed Hercegovino'.
Imamo dijamanta Džeku kojeg, vjerujem, čeka velika igračka budućnost, čovjek odlične kontrole lopte, pregleda igre, već osmišljenog poteza dok lopta ide ka njemu. Imamo Misketa koji sa filigranskom preciznošću daje pasove Džeki i drugim saigračima i tako stvara 100 postotne šanse za gol. Imamo Emira Spahića - pravo hrabro srce na terenu, neprikosnovenog i strašnog igrača, imamo - imamo ih još, ali prije svega imamo složnu ekipu na čelu sa Ćirom.
Treba se već polako okrenuti baržu i našem mogućem protivniku, jer ako nismo u stanju da pobijedimo Estoniju, kao što Ćiro kaže, nismo ni zaslužili da idemo na Mundijal. Stoga, rečeno fudbalskim riječnikom, treba 'smiriti' loptu, ne dezinformirati javnost netačnim činjenicama o mogućem istorijskom uspjehu plasmana u baraž, već trezveno razmišljati o protivniku u baražu i, nadam se, ubrzom traženju karata na web stranici FIFA, tražeći kartu više za Južnoafričku Republiku jer imamo paklenu ekipu!!!
Također, mislim da bi u našem mogućem plasmanu na Mundijal bilo dosta simbolike. Kao prvo, ovo bi nam bila treća sreća (nakon neriješenog rezultata sa Dancima na Koševu 2003. i, iskreno rečeno, manje izglednije šanse u Beogradu protiv Srbije za direktan plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, kada nam je pobjeda nad Srbijom u Beogradu bila potrebna), kao drugo, po meni, malo sanjarskoj duši, bitniji bi bio životni i profesionalni put Miroslava Ćire Blaževića.
Naime, sa Hrvatskom je napravio uspjeh ravan čudu 1996. na Svjetskom šampionatu u Francuskoj osvojivši bronzanu medalju. Zatim je trenirao reprezentaciju Irana sve do naše reprezentacije, rodne zemlje Miroslava Ćire Blaževića. I sam govori da bi mogao umrijeti na klupi da se mi plasiramo u Južnu Afriku. Uistinu, ima tu dosta simbolike, ili bi je, pak, moglo biti. Ćiro je u poznim godinama i vjerujem da sve više osjeća rodnu grudu i da se njoj vraća. Ne bi bilo boljeg načina nego da se plasira na Mundijal sa matičnom zemljom i završi svoju profesionalnu karijeru i da putem internet bankarstva iz Travnika ili, pak, Zagreba ili Ciriha provjerava svoj devizni saldo na računima u Švicarskoj!
Ćiri želim iskreno sve najbolje i dug život ali ako negdje treba da ostavi život kud boljeg mjesta nego sa svojom Bosnom i Hercegovinom u dalekoj Južnoafričkoj Republici!!!
Stoga, naprijed Bosno, naprijed Hercegovino, naprijed Ćiro, naprijed zmajevi!!!
Napišite i vi tekst vama interesantne tematike i pošaljite ga na našu adresu [email protected].
