BiH
647

Najstarija stanovnica Tuzle ima 102 godine, 12 unučadi i 11 praunučadi

Piše: D. Brkić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Na pola puta između Brđanske i Mejdanske džamije, u ulici Mali Mejdan, zajedno sa sinom Izetom i snahom Vasvijom svoj život provodi najstarija stanovnica Općine Tuzla. Nana Senija Kadić rođena je 10. februara 1912. godine u mjestu Rakovac nedaleko od Bratunca, a od 1996. godine živi u Tuzli.

Sa punih 16 godina udala se za Atifa Kadića iz Srebrenice, dugogodišnjeg sudskog službenika s kojim je izrodila desetero djece. Nažalost, četvero je preminulo odmah nakon poroda, šestero je preživjelo, ali je jedan sin preminuo prošle godine u 59. godini života, dok je drugi sin stradao 1992. godine u Srebrenici.

Njeni roditelji, kako nam kaže, imali su petero djece. Pored Senije, još tri kćerke i sina jedinca. Suprug Atif, kako kaže, oteo je kada se jedne večeri 1928. godine vraćala sa teravih namaza.

Lijep život

"Vraćala sam se kući kada me je on unio u zaprežna kola. Nikada nisam požalila što sam se udala sa 16 godina. Živjela sam lijep život, pazio me kao malo ko. Umro je 1981. godine, ali ja svaki dan molim dragog Allaha da mu podari dženet, jer je bio insan kakav se samo poželjeti može“, govori nana Senija Kadić.

Preživjela je tri rata, živjela u izbjeglištvu, brata ispraćala u gardu kralja Petra, a sinove u Titovu JNA.

"Pamtim sve te događaje. Kada je izbio prvi rat bila sam djevojčica, ali se drugog itekako dobro sjećam. Moja porodica morala je iz Srebrenice izbjeći u Zvornik, a tih godina sve su vojske dolazile i prolazile kroz Srebrenicu. Posljednji rat, ovaj naš, bio je najgori. Ja sam 1992. godine otišla kod sina u Crnu Goru i tamo ostala četiri godine. U Tuzli sam sa sinom Izetom i snahom Vasvijom od 1996. godine“, govori ona.

Za Srebrenicu napominje kako je u pjesmama opjevana i kako je to mjesto melem za njenu dušu. Prisjeća se vremena kada je Srebrenica bila jedna od najrazvijenijih općina u SR BiH, a općenito kaže kako je najbolji život imala u vrijeme Josipa Broza Tita.

"Tito je za pet godina postavio sve na svoje mjesto. Najvažnije je da je zapošljavao svijet i da se živjelo od svog rada“.

Jedva čeka početak SP-a

U 45. godini života rodila je sina Izeta. Za njega kaže kako je najmlađi i najslađi. On je bio deseto dijete koje je donijela na svijet.

Izet, pak, napominje kako nana Senija i danas može bez problema uvući konac u iglu. Navodi kako se samostalno kreće, gleda televiziju, izlazi na avliju...

"Možda nećete vjerovati, ali moja mati najviše voli gledati utakmice. Navika joj ostala iz vremena kada je pratila nas, svoje sinove, na radničkim sportskim igrama. Kaže mi kako jedva čeka početak Svjetskog prvenstva, jer se i naša reprezentacija plasirala u Brazil“, govori Izet, najmlađi sin nane Senije.

U njihovoj kući u vrijeme praznika je kao u košnici. Kako i ne bi bilo kada nanu Seniju obiđe većina od dvanaestero unučadi i jedanaestero praunučadi.

Kaže kako su je djeca slušala i da ih je sve uspjela iškolovati. Do prije nekoliko godina nana Senija je znala zapaliti cigaretu, ali je nakon preporuke ljekara ostavila duhan.

"Kada me je doktor upitao koliko imam godina, odgovorila sam mu kako godine ne brojim, ali da sam 1912. godište. Nije mogao vjerovati da sam imala 100 godina kada me je pregledao. Rekao mi je da ostavim duhan i kafu, te da klanjam sjedeći. Pridržavam se njegovih uputa i, hvala Allahu, nakon toga nemam nikakvih problema“, kaže ona.

Slavit će još rođendana

Nana Senija, njen sin Izet i Vasvija naglasili su kako u priči nikako ne smijemo zaobići porodicu Mešić iz Tuzle, Ernesu i Šefika. U njihovoj kući živjeli su deset godina, a Mešići im nikada nisu naplatili ni feninga.

"Prihvatili su nas kao najrođenije i dan danas smo kao jedna porodica. Nema riječi, ne postoji način na koji bi im se mogli zahvaliti i odužiti“, navode oni.

Nažalost, snahi Vasviji u srebreničkom genocidu ubijeni su otac i tri brata, a ona svakog 11. u mjesecu, kao i druge preživjele Srebreničanke, podsjećaju na genocid koji se dogodio u nekadašnjoj zaštićenoj zoni UN-a.

Na kraju našeg razgovora nana Senija nas je pozvala na svoj 103. rođendan koji će proslaviti 10. februara 2015. godine.

Hvala vam djeco moja. Vjerujem u Boga i božju sudbinu. Trenutno nemam nikakvih zdravstvenih problema i zbog toga vjerujem kako ću dočekati još rođendana“, rekla nam je nana Senija Kadić, najstarija stanovnica Općine Tuzla.