U godini kada se milioni KM izdavajaju za proces povratka, porodica Ćumurović živi u porušenoj kući sa improvizovanim prozorima i vratima, bez električne energije, bez vodosnadbijevanja i bez puta.
Život iznemoglih staraca koji su htjeli da se vrate na svoje ognjište i da svoje kosti ostave tamo gdje su ostavili i njihovi sinovi, težak je i nalikuje na život naših predaka.
Bez vode, bez puta i električne energije teško je da se može živjeti danas u 21. vijeku.
"Htio sam da se vratim na svoj komad zemlje, da umrem na svom ognjištu. Težak je život ovdje, ali ja sam sa svojom suprugom na svom ognjištu pored sinova koji su život dali za ovu zemlju i ovdje ću umrijeti imao šta ili nemao", kaže Mujo Ćumurović, sedamdesetogodišnji povratnik na Lemino brdo.
Inače, Lemino brodo je naselje u Kamenici gdje je prije rata živjelo oko 35 porodica, a danas se vartila samo porodica Ćumrović. Sve kuće su porušene.
Ljudi žele da se vrate, ali traže osnovne uslove, put, vodu i struju, kaže Enver Ibrahimbegović.
"Ovdje sam od 2002 godine, ljeto provodim na svom imanju, obrađujem zemlju i radim, ali kada dođe zima moram da idem, ne mogu preživjeti zimu u šupi koju sam sagradio. Kuća koju sam imao prije rata je porušena i ovdje na Leminom brdu još niko nije dobio donaciju za kuću, ma niko nas nikad nije posjetio ni vidio gdje i kako živimo, a kamo li da dobijemo donacije za kuću ili bilo kakvu drugu pomoć", priča Ibrahimbegović.