{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Muzej Prve gimnazije: Od austrougarskih disidenata do Ive Andrića

19.4.2013. u 21:51
386
16
Muzej Prve gimnazije: Od austrougarskih disidenata do Ive Andrića
386
Prva sarajevska gimnazija u svojoj zgradi je napravila muzej koji prikazuje njenu dugogodišnju historiju, ali i razvoj školstva u čitavoj BiH. Pogledajte šta smo zabilježili u posjeti muzeju.
Ideja o osnivanju muzeja Prve gimnazije nastala je 1979. godine, na obilježavanje stogodišnjice osnivanja gimnazije. Prva gimnazija je ujedno i prva gimnazija u BiH. Nakon nje su formirane gimnazije i u Mostaru, Tuzli i Banjoj Luci. Muzej je otvoren 1989. godine, na obilježavanje 110. godišnjice gimnazije. U periodu od tih 10 godina obrazovane su određene grupe ljudi koje su se trebale pobrinuti o izgledu muzeja i o tome koje podatke treba prikupiti.

"U tome smo imali odličnu saradnju i sa Muzejom i Arhivom Grada Sarajeva, kao i sa pojedincima koji su nam nudili svoje dokumente, knjižice i slike. Na osnovu svega toga nastao je ovaj muzej“, ispričala je za Klix.ba Jasminka Filipović, profesorica historije u Prvoj gimnaziji i kustosica muzeja.

Muzej jeste napravljen kao muzej Prve gimnazije, ali s obzirom na to da se radi i o početku svjetovnog školovanja u BiH, on je uvijek imao namjeru sebi dodati epitet muzej školstva u BiH. Međutim, s obzirom na današnju situaciju sa muzejima, u školi su sretni što su u mogućnosti da održavaju prostor takvim kakav jeste. Tokom rata su sačuvani svi eksponati, a poslije rata muzej je dobio i drugu dimenziju, postao je Multimedijalni centar te ima mogućnost održavanja ugledno-oglednih časova, večeri poezije, susreta sa književnicima i drugih okupljanja.

Karta BiH kao centar muzeja



"Na ovu kartu treba obratiti posebnu pažnju. Ovo su granice BiH sa Berlinskog kongresa, koje su identične današnjim, samo što su oduzete Sutomore. U vrijeme Bosanskog ejaleta granice su otprilike odgovarale granicama kralja Tvrtka. Nakon Bosanskog ejaleta, koji je ukinut sa Berlinskim kongresom, uspostavljaju se ove granice koje su i danas aktuelne. Sve nevjerne Tome koje tvrde da nas nije bilo, ova karta demantuje, a i one koji žele mijenjati granice“, ispričala je Filipović.

Karta iz 1850. godine u Prvu gimnaziju je došla iz Arhiva Grada Sarajeva. Kada se muzej počeo formirati, škola je na poklon dobila ovu kartu i još neke eksponate. Ranije su tu bili i eksponati iz Umjetničke galerije BiH, poput djela Mazalića i drugih slikara svjetskog glasa koji su bili učenici ove škole. Za vrijeme rata te slike su vraćene Umjetničkoj galeriji, da ne bi bile ukradene.

Jasminka Filipović (Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Jasminka Filipović (Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)

Muzej ima tri cjeline. Prva cjelina obuhvata osnivanje muzeja i izgled škole u austrougarskom periodu. Zanimljivo je spomenuti da su vlasti tada gradile sve gimnazije po istom arhitektonskom projektu Karla Paržika. Jedini izuzetak je mostarska gimnazija, koja je slična našoj Vijećnici. Nisu trošena novčana sredstva na posebne projekte za svaku zgradu. Programi koji su se radili u austrijskim gimnazijama, radili su se i ovdje. Učila i način rada su bili slični. To je pružalo mogućnost sarajevskim i bh. omladincima da se obrazuju na evropskom nivou.

"Drugi je problem što mi ovdje nismo imali univerzitet. To su već bili neki drugi austrijski interesi. Bojali su se stvaranja mladih intelektualaca koji bi se mogli pobuniti protiv njihove vlasti. Zato su stručnjaci dolazili iz Austro-Ugarske“, objašnjava Filipović za Klix.ba.

Čekajući Takea



Drugi period obuhvata Kraljevinu Jugoslaviju, a treći prikazuje školu nakon Drugog svjetskog rata. Mnogi učenici i profesori bili su antifašisti, a njihova imena nalaze se zapisana u auli škole. U jednom periodu škola se čak zvala Narodni heroji Prve gimnazije. U periodu socijalističkog razvoja škole pokušale su se sprovesti različite reforme. Za vrijeme minulog rata, zgrada je bila puna izbjeglica i granatirana je sa svih strana. Profesori su išli na punktove kako bi sačuvali učenike u različitim dijelovima grada i omogućili im da završe gimnaziju.

"Tu su izloženi i ratni dnevnici i pokazuju kako su učenici pohađali nastavu, dolazili i odlazili. Neki kažu kako su se za vrijeme rata davale ocjene šakom i kapom. Naši dnevnici to ne govore. Tu ima i opravdanih i neopravdanih izostanaka te jedinica i petica. Naši učenici su, nakon rata, bez problema upisivali fakultete i bili su vrlo uspješni. Što se eksponata tiče, oni su bili pohranjeni u 'skrovištima' škole. Ne bih ni sama mogla ponoviti gdje, jer smo pokušali napraviti mjesta koja ne bi bila atraktivna eventualnim kradljivcima i sve je sačuvano“, priča Filipović.

U auli gimnazije nalaze se najvažniji eksponati muzeja – sva priznanja koja je ova škola dobila, a profesorica Filipović posjetiocima muzeja preporučuje da obrate pažnju na izloženi školski dnevnik i prvo nastavničko vijeće gimnazije.

Profesorica Jasminka Filipović i priznanja Prve gimnazije (Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Profesorica Jasminka Filipović i priznanja Prve gimnazije (Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)

"Direktor Zoh je tada išao po kućama i uvjeravao ljude da djecu trebaju upisati u svjetovnu školu, budući da su bili prilično nepovjerljivi“, kaže Filipović i dodaje kako se u današnjoj zgradi gimnazije počelo raditi 1891. godine. Prvobitno je zgrada imala dva sprata, a treći je dograđen 1929. godine.

U muzeju su izloženi i dokumenti koji pokazuju protivljenje učenika austrougarskoj upravi. Jedan od učenika ove škole bio je Gavrilo Princip, ali i Ivo Andrić. Tu su izložene i prve đačke pjesme i svjedočanstvo Isaka Samokovlije, prva zbirka pjesama Safvet-bega Bašagića te pismo Petra Kočića ocu, iz 1893. godine.

Tu su i fotografije iz minulog rata, kada je škola bila devastirana, dnevnici i imena cijele generacije koja je u ratu krenula u gimnaziju, a završila je krajem rata. Filipović skreće pažnju i na ratni projekt učenika četvrtog razreda koji, zbog rata, nisu mogli na ekskurziju te su napravili predstavu "Čekajući Takea“. Na kraju su otišli do tunela ispod aerodroma, nakon čega su momci otišli da kopaju rovove, a djevojke se vratile kući.

"Ja sam jedno vrijeme radila i kao kustosica muzeja. Međutim, poslije rata nije bilo sredstava za taj kustoski rad, nego kada se najavi neka organizovana grupa, mi ih primimo. Također, za vrijeme nekih obilježavanja u okviru škole, organizovana je dežura“, objasnila je Filipović za Klix.ba i dodala kako se u auli škole nalaze njihova najvažnija priznanja, poput onog koje je Josip Broz Tito dao školi, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, Spomen-plakete Grada Sarajeva i nagrade Hasan Kikić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: