Mustafa ef. Cerić se obratio okupljenima

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

"Hvala Allahu Gospodaru svjetova! Hvala Allahu koji je stvorio nebesa i Zemlju! Hvala Allahu kojem pripada sve što je na Zemlji i na nebu! Hvala Allahu koji nije rođen i koji rodio nije! Hvala Allahu koji nas je tome poučio, jer da nas On nije poučio mi istinu ne bismo znali! Hvala Allahu koji čovjeka spašava od zuluma! Hvala Allahu koji čovjeku olakšava bol i tugu! Hvala Allahu koji obećano ispunjava! Zato velićaj svog Gospodara danju i noću, prija izlaska i prije zalska sunca! I traži od Allaha oprosta, jer Allah je Milostiv.

Allahu Milostivi, mi našu muku Tebi iznosimo! Mi se Tebi povjeravamo u našoj nemoći i u našoj slabosti pred ljudima bez mislosti. O Ti koji si najmilostiviji! Ti si Gospodar nemoćnih, Ti si naš Gospodar! Kome nas povjeravaš? Strancu koji nas ne razumije? Ili protivniku kojem si dao vlast pa nas uznemirava? Bože, samo neka si Ti zadovoljan s nama! Mi tražimo Tvoje svjetlo u mraku ovoga svijeta! Nema sile iznad Tvoje sile i nema spasa izvan Tvoga spasa!

Zato se pitamo: Ima li nekoga danas ko ima duše da ne uzdahne od tuge i bola? Ima li nekoga danas ko ima srca da ne osjeti stid pred Bogom i svijetom? Ima li nekoga danas ko ima savjesti da ne progovori od straha pred sobom i svekolikim čovječanstvom? Ima li nekoga danas ko ima obraza da ne prizna grijeh prema nevino ubijenim čovjekom? Ima li nekoga danas ko ima vida da ne vidi ove svjedoke o zločinu protiv čovjeka? Ima li nekoga danas ko ima sluha da ne čuje plač majki ovdje u Potočarima? Ima li nekoga danas ko ima išta ljudskoga u sebi da može poricati ovo što cijeli svijet zna da je istina?

Nema te duše, nema toga srca, nema te savjesti, nema tog čovjeka koji ovdje i danas može biti ravnodušan, koji može reći da ga se ne tiče, koji može reći da ne zna šta se dogodilo 11. jula 1995. godine ovdje u Potočarima.

Ovo je mjesto i ovo je dan koji podsjeća svakog čovjeka, ma ko bio i ma gdje bio, da se istina o zločinu protiv nevinog čovjeka ne može sakriti i da se pravda ne može izbjeći. I ovo je mjesto i ovo je dan kad svi treba da upamtimo da je ljubav a ne mržnja naš zajednički spas, da je mir a ne rat naša zajednička sreća, da je suživot a ne nasilje naša zajednička blagodat, da je istina a ne laž naš zajednički izlaz iz mraka na svjetlo, da je pravda a ne krivda naše zajedničko pravo te da je pomirenje a ne osveta naša zajednička obaveza!