Dugotrajna suđenja u predmetima kao što je ovaj iscrpljuju svjedoke, tužioce, sudije i advokate, ali i izazivaju sumnju u kompetentnost pravosuđa i ozbiljno ugrožavaju mogućnost utvrđivanja istine.
Porodicama nastradalih i žrtvama zločina na ovaj način nanosi se dodatna bol i nepravda. S druge strane, dugim postupcima ugrožena su i prava optuženih s obzirom da međunarodni standardi propisuju obavezu suđenja u razumnom roku.
U ovim višegodišnjim suđenjima uglavnom je riječ o postupcima koji su započeti po starom zakonu, prema kojem je predviđeno da viši sud, kada ukine presudu, vrati predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Obnavljanja suđenja po nekoliko puta nisu moguća po novim zakonskim odredbama, usvojenim 2003. godine, pošto je izmjenama predviđeno da se u slučaju ukidanja presude postupak vodi pred višim sudom, koji donosi konačnu presudu. Međutim, svi predmeti koji su započeti po starom zakonu moraju biti i okončani u skladu s procedurama koje on propisuje.
Suđenje u predmetu “Vranica” počelo je 2000. godine pred Kantonalnim sudom u Mostaru i do sada je tri puta obnavljano. Mostarski sud je četvoricu optuženih tri puta oslobađao optužbi za ratne zločine, a Vrhovni sud je tu presudu tri puta poništavao, i sada bi trebalo da bude zakazan novi, četvrti po redu glavni pretres.
U ovom predmetu sudi se Željku Džidiću, Mati Aničiću, Erhardu Pozniću i Ivanu Škutoru kao bivšim pripadnicima Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Njima su na teret stavljeni zločini počinjeni nakon što su u maju 1993. godine snage HVO-a napale stambeni kompleks zgrada “Vranica”, gdje je bio štab Armije Republike BiH (ARBiH). Kasnije je ubijeno 13 pripadnika ARBiH.
Posljednju oslobađajuću presudu Vrhovni sud Federacije BiH (FBiH) poništio je u novembru 2009. godine, ali Kantonalni sud u Mostaru do danas nije zakazao početak obnovljenog suđenja.
Molba za izmještanje
U Sudu u Mostaru nisu mogli dati informaciju kada će početi četvrto po redu suđenje i zbog čega godinu i osam mjeseci ročište nije zakazano. O ovom postupku nisu željeli govoriti ni u Vrhovnom sudu FBiH.
Azra Penava, predsjednica Udruženja zarobljenih i nestalih Hercegovačko-neretvanskog kantona, smatra da se osnovni problem tiče Suda u Mostaru.
“Zaista ne vidim da ćemo dočekati pravdu. I ja i članovi svih drugih porodica samo molimo da se ovo suđenje izmjesti bilo gdje, samo nek’ nije u ovom sudu. Mislimo da se ovdje samo gubi vrijeme”, kaže Penava, čiji je suprug jedan od trinaestorice ubijenih.
Advokat Edina Rešidović, koja je u predmetu “Vranica” opunomoćenik porodica žrtava, ističe da roditelji ili drugi članovi porodica nekih od ubijenih više nisu u poziciji da dođu na sud, jer su u međuvremenu ostarjeli, razboljeli se ili umrli.
“Ako mi žrtvu iscrpljujemo da toliko puta dolazi na suđenje, onda je to dodatna bol i teret. Žrtvama je teško i kad postupak traje kratko. Međutim, kada je očigledno da se postupak odugovlači bez stvarnih pravnih i drugih razloga, onda to žrtva doživljava kao još jednu tešku nepravdu”, smatra Rešidović.
Prema njenim riječima, potpuno je neopravdano što se ovoliko dugo čeka na zakazivanje glavnog pretresa, uzimajući u obzir i probleme s kojima se Sud u Mostaru suočava.
“I prošli put kad je bila ukinuta presuda, čekali smo par godina. Postavlja se pitanje da li se tako neosnovano odugovlačenje postupka radi da bi se baš napravila prava nepravda za žrtve, a to je da se nikada ne dođe do stvarne istine”, naglašava ona.
S druge strane, Rešidović kao braniteljka ukazuje da i okrivljeni ima pravo na brzo suđenje i da je očito da se dugim postupkom povređuje to njegovo pravo. S tim se slaže i advokat Nenad Gvozdić, koji brani trećeoptuženog Matu Aničića.
“Formulacije o brzom suđenju u razumnom roku lijepo zvuče, ali one postaju fraze koje su otrcane od upotrebe. Smatram da ovdje više nema razumnog roka”, rekao je Gvozdić, koji ima nezvanične informacije da bi postupak mogao biti pokrenut do kraja godine.
Gvozdić kaže da će zatražiti da kao branilac po službenoj dužnosti bude razriješen u ovom predmetu, a jedan od razloga jeste to što je “vrlo slabo ili nikako” plaćen.
“Taj predmet je nerješiv. Kad je počeo, još sam radio kao sudac. Dvojica advokata iz ovog slučaja su umrla. Umoran sam od ovoga, tu je sve istrošeno. Volio bih da se to privede kraju, ali nisam optimista”, kaže Gvozdić.
Krivi posao i inat
Advokat Gvozdić smatra da je Kantonalno tužilaštvo Mostar uradilo posao “krivo”, te da se Vrhovni sud “inati” na Kantonalni.
Nijaz Mehmedbašić, glavni kantonalni tužilac u Mostaru, kaže da se takođe obraćao Kantonalnom sudu u vezi sa početkom suđenja, ali da nije dobio odgovor.
“Činjenica je da je Vrhovni sud sada donio odluku da se postupak vodi pred potpuno novim vijećem i očekivati je da će ti suci biti neopterećeni ranijim postupkom”, kaže Mehmedbašić.
Kada će ovaj predmet biti pravosnažno okončan niko ne može pretpostaviti, ali i stari zakon nudi određene mogućnosti, osim beskonačnog ponavljanja postupka.
Edina Rešidović objašnjava da se obnovljeno suđenje može voditi pred Vrhovnim sudom ukoliko je presuda ukinuta isključivo zbog pogrešno utvrđenog stanja, te da se predmet može delegirati nekom drugom kantonalnom sudu ukoliko su se sve sudije već izmijenjale na predmetu.
U Misiji OSCE-a, čiji predstavnici prate suđenja za ratne zločine u BiH, ne žele da komentarišu postupke koji su u toku, međutim u svom izvještaju “Postizanje pravde u BiH” ova organizacija navodi da ovakvi predmeti nisu problematični samo kad je u pitanju dužina trajanja postupka, nego i sa aspekta kvaliteta.
“Dugotrajno postojanje suprotstavljenih pravnih mišljenja između prvostepenog i drugostepenog suda ostavlja utisak da se zakon nedosljedno i proizvoljno primjenjuje, jer daje mogućnost za donošenje presuda koje se značajno razlikuju”, stoji u izvještaju OSCE-a koji je predstavljen u maju ove godine.
OSCE navodi primjere nekoliko predmeta, vođenih po starom zakonu, koji su trajali po šest godina i duže. Osim “Vranice“, jedan od postupaka koji još nisu završeni jeste suđenje za zločine počinjene na lokalitetu Kazani kod Sarajeva, gdje se optužnom Samiru Bejtiću sudi već osam godina.
Bejtiću je nedavno počelo treće po redu suđenje, nakon što je Vrhovni sud FBiH poništio dvije presude Kantonalnog suda u Sarajevu – prvu iz 2006. kojom je Bejtić osuđen na 14 i po godina zatvora, kao i onu kojom je 2010. oslobođen optužbi.
Milorad Novković, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), upozorava da je potrebno efikasnije postupanje u predmetima ratnih zločina na svim sudovima u BiH.
“Zabrinut sam što predmeti ‘Vranica’ i ‘Kazani’ nisu do sada pravosnažno okončani i što procesuiranje tih predmeta, po mojoj ličnoj procjeni, traje neuobičajeno dugo”, kaže Novković.
