{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Moramo se uozbiljiti ako želimo i dalje izvoziti meso u Hrvatsku

S
27.1.2012. u 21:19
0
24
Moramo se uozbiljiti ako želimo i dalje izvoziti meso u Hrvatsku
0
Moramo se uozbiljiti ako želimo i dalje izvoziti meso u Hrvatsku
Sanin Tanković (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Bosni i Hercegovini predstoji naporan posao kada je u pitanju usklađivanje zakonodavstva, ali i svega ostalog, sa standardima Evropske unije. Jedna od oblasti o kojoj itekako treba povesti računa je i proizvodnja i prodaja mesa, mesnih proizvoda i proizvoda od mlijeka. Hrvatska, koja će prije nas ući u EU, je ujedno i zemlja u koju najviše izvozimo. Šta će biti ako ne stignemo na vrijeme uskladiti propise, hoćemo li moći izvoziti u Hrvatsku, kakve su naše laboratorije u kojima se vodi računa o ispravnosti hrane, u koje zemlje mi izvozimo i koliko, kakvu hranu jedemo..., sve su ovo pitanja o kojima smo razgovarali sa Saninom Tankovićem, sekretarom Ureda za veterinarstvo BiH.
Budući da Hrvatska uskoro postaje članica EU te da će za nas prva granica sa EU zapravo biti granica sa Hrvatskom u koju izvozimo mnogo mesa i mesnih prerađevina, šta će to značiti za nas? Hoće li biti bitnih promjena u tom pogledu?

Ulaskom Hrvatske u EU, konkretno u ovom slučaju ako Hrvatska u EU uđe polovinom 2013. godine, sva trgovina proizvodima životinjskog porijekla sa Hrvatskom će morati biti prekinuta ukoliko naša postrojenja, odnosno fabrike iz kojih se izvozi nemaju EU broj šest mjeseci prije, to jeste krajem 2012. ili početkom 2013. godine. Tu se više ne pregovara sa Zagrebom, već sa Briselom. BiH bi mogla biti u velikom problemu zato što se velika količina proizvoda, prevashodno mlijeka, jaja, mesnih prerađevina... trenutno izvozi u Hrvatsku. Kako bismo prevazišli tu situaciju, u novembru prošle godine je delegacija Ureda za veterinarstvo, Uprave za zaštitu bilja i Ministarstva vanjske trgovine BiH bila u Briselu, kako bismo pokušali izlobirati dolazak FVO (Food and Veterinary Office) inspekcije koja ima sjedište u Dablinu, a inspektori su ti koji kažu da li neka zemlja može trgovati sa EU ili ne. Napravili su presedan, jer smo mi bili uporni i tvrdoglavi tamo, tako da FVO inspekcija dolazi sljedeće sedmice u Sarajevo i provjeravat će kontrolni sistem za ovu vrstu proizvoda.

Sam tok kontorle koju vrši FVO ima nekoliko dijelova. Prvobitno smo dobili upitnik koji popunjen ima nekih 150 stranica, gdje žele ispitati kako je uređen sistem veterinarske kontrole u BiH, kakvi su laboratorijski i proizvodni kapaciteti, programi kontrole zaraznih bolesti vezanih za perad i jaja. Kompletna legislativa vezana za ovu oblast je u suštini usklađena sa EU standardima i to je dobro, ali treba to i implementirati.

Šta je sa implementacijom tih propisa, kako BiH "stoji" u tom pogledu?

Formirana je radna grupa Ureda za veterinarstvo centralnog nivoa, entitetskih nivoa, predstavnika proizvođača peradara, laboratorija, ta radna grupa je radila na upitniku koji sam spomenuo. Kandidovano je i pet objekata i ova mješovita grupa je otišla i obišla te objekte. Ustanovili su da postoje određeni nedostaci, međutim, treba biti objektivan i reći da će svaka inspekcija naći neki nedostatak, ali je bit da ih bude što manje kako bismo mogli napraviti što bolji akcioni plan i otkloniti ih u predviđenom vremenu. U 90 posto slučajeva svi nedostaci koji su uočeni su sada otklonjeni.

Spomenuli ste da su kriteriji strogi kada je u pitanju izvoz naših proizvoda. Šta je sa našim proizvođačima u ovom momentu, zadovoljavaju li oni te kriterije?

Sanin Tanković (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Sanin Tanković (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Samo kandidovanje objekata (proizvođača op. a.), odnosno njihovu registraciju vrše nadležni entitetski organi i oni su ti koji predlažu. Ured za veterinarstvo nema tu ingerenciju, mi imamo samo ingerencije u međunarodnoj trgovini. Ta lista objekata se prosljeđuje nama, a mi je šaljemo prema Briselu ukoliko se odobri i ukoliko nas prepoznaju kao zemlju iz koje se može izvoziti. U EU postoje objekti koji mogu trgovati samo unutar te zemlje članice i ne mogu trgovati sa drugim zemljama članicama. Ovo što smo mi predložili se predstavlja kao najbolje u ovoj oblasti. Objekti u većini slučajeva ispunjavaju uvjete. Međutim, sve mora funkcionisati u cijelom lancu, od Ureda za veterinarstvo koji je zadužen za donošenje legislative, preko entitetskih ministarstava, odnosno inspektorata zaduženih za provođenje legislative, preko laboratorija koje vrše određene dijagnostičke pretrage na kontroli zaraznih bolesti, odnosno higijensku ispravnost namirnica, koje moraju biti akreditovane u skladu sa standardom ISO 17025, do samih objekata koji moraju imati određenu samokontrolu i poštovati propise. Nema u tom lancu jedne zvijezde koja sjaji, ako jedna karika nije uredu rezultat neće biti dobar.

BiH je također na putu ka EU i ima obavezu donijeti i uskladiti niz propisa sa EU. Dokle smo mi stigli kada je taj posao u pitanju? Ima li nekih rokova do kada to moramo uraditi i hoćemo li ih ispoštovati?

Što se tiče zdravlja životinja većina propisa je donesena, a što se tiče higijenske ispravnosti treba donijeti određene standarde, što su u principu određeni brojevi koje treba ispunjavati. Primjera radi, ako se odredi dozvoljena količina pesticida, onda se mi moramo potruditi i dokazati da roba koja se nalazi na tržištu ima manju količinu tih štetnih supstanci. Samo donošenje propisa ne znači da smo završili tu priču, stvar je u implementaciji. Ustav BiH je takav kakav je, ali ako postoji dobra volja, velike stvari se mogu napraviti. Tu konkretno govorim o izvozu ribe i ribljih proizvoda, jer se te naše prerađevine slobodno mogu prodavati i prodaju se u Evropskoj uniji. Kako sada imamo FVO kontrole za peradare i jaja, tako smo prošle godine imali za rezidue. Kad kažem rezidue mislim na ostatke štetnih supstanci u namirnicama životinjskog porijekla. One su ocijenjene pozitivno i napravili su nekih deset preporuka šta se treba uraditi. Vi možete imati idealan sistem, ali ukoliko vam Brisel nije odobrio plan praćenja, ne može se izvoziti. Mi to imamo. Nažalost, posljednje dvije godine taj plan praćenja rezidua radimo u laboratorijama izvan BiH i to je ona priča o odlivu sredstava.

Šta je s našim laboratorijama, imamo li ih dovoljno i kako su opremljene?

Razlog što ovaj posao radimo vani je to što naše laboratorije nemaju ISO 17025. Da bi neki laboratorijski nalaz bio priznat, laboratorije mojaju imati taj standard. Ukoliko to nemamo, nalaz nije validan. Mi imamo više nego dovoljno laboratorija, konkretno u slučaju veterine imamo ih 12, neke se bave dijagnostikom, a neke analitikom. Što se tiče opreme, ona se uvijek može nadopuniti. Sada smo dvije laboratorije opremili visokosofisticiranim uređajima koji mogu raditi oko 90 posto različitih vrsta pretraga, ali problem je u tome što te metode još nisu akreditovane. Sve ovisi o menadžerima tih laboratorija, oni trebaju dati puni prioritet akreditaciji. Recimo HACCP je nešto što mora imati svaka laboratorija i na osnovu toga vi dokazujete da ste ozbiljan konkurent na tržištu. Jednostovno morate imati i taj ISO 17025, što dokazuje da radite tačno po određenim procedurama. Ako ima recimo 25 koraka, ne možete preskakati 14. Zašto naše laboratorije to nisu uradile, ne znam.

Imamo li i koliko je laboratorija koje to jesu uradile?

Što se tiče rezidua nemamo nijedu, osim na Palama za kontrolu teških metala. Sve ostale laboratorije su krenule u tu priču onog momenta kada smo mi presjekli i kada smo počeli slati uzorke van BiH, prošle godine. Institut za akreditiranje BiH je taj koji kaže da li neko ispunjava neki standard. Što se tiče kontrole pojedinih zaraznih bolesti tu smo ipak napravili iskorak. Veterinarski institut "Dr. Vaso Butozan“ u Banjoj Luci ima 10 ili 15 različitih akreditacija, kao i neke druge laboratorije, tu je i Veterinarski institut u Bihaću... Od tih 12 koje imamo, četiri su ozbiljno krenule u tu priču. Tu ima laboratorija koje su u privatnom vlasništvu ili je vlasnik entitet, kanton... Nema nijedne laboratorije koja ja na državnom nivou. Stvari bi dosta olakšalo da imamo laboratoriju na državnom nivou koja bi možda mogla biti u sastavu Ureda za veterinarstvo, ali to je sada više politička odluka, stuka tu ne može puno utjecati. Moje mišljenje je da je ona potrebna.

Već nekoliko godina se provlači priča da mi uvozimo zamrznuto meso koje je staro i po nekoliko godina. Nedavno je opet aktuelizirano to pitanje. Šta je od toga tačno, kakvo meso zapravo uvozimo i jedemo?

Nigdje, ni u jednoj zemlji nema propisa koji kaže koliko meso može stajati zamrznuto. Šta mislite kako se prave nacionalne rezerve, ali nebitno. Međutim, svaku robu koja dolazi u BiH prati veterinarski certifikat na kojem piše kada je životinja zaklana, gdje i slično. Kada je krenula ta priča o uvozu starog mesa u BiH nijedan certifikat na robi koju smo mi pregledali, a koja je uvezena u BiH nije bio stariji od šest mjeseci, tako da je tu situacija više nego dobra. Trebamo znati da će BiH pristupanjem u Svjetsku trgovinsku organizaciju morati uvoziti, ne možete tek tako zabranjivati stvari, na kraju krajeva prisiljeni smo uvoziti. Treba stimulisati i domaću proizvodnju, ali mi ne možemo to iznijeti bez uvoza. Na graničnim prijelazima, kada se legalno uvozi roba, prva barijera je granični veterinarski inspektor, uposlenik Ureda za veterinarstvo. Po tome smo mi i jedina institucija na državnom nivou koja ima svoju inspekciju. Veterinarski inspektor pregleda certifikate i pošiljku, u svakom kamionu koji ulazi u BiH roba mora biti tako natovarena da inspektor tačno može vidjeti o čemu se radi. To do sada nije bilo tako, ali smo to zahtijevali. Čak su i neki predstavnici ambasada dolazili ovdje da nas pitaju kako sada da to tražimo, ali sada je takvo pravilo. Tu su naravno i sve druge kontrole, elektronski smo uvezani i znamo svake sekunde kada i gdje je neka roba uvezena i o čemu se radi.

Da li ste uočili i je li moguće da neki od tih veterinarskih certifakata budu lažirani?

Sanin Tanković (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Sanin Tanković (Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
U posljednjih dvije do tri godine oko 30 pošiljki je vraćeno s granice, jer je certifikat bio krivotvoren, ljudi se bave svim i svačim, roba je bila otopljena, a trebala je biti zaleđena i tako dalje. Za svaki certifikat mi pregovaramo sa upravama za veterinu druge zemlje i slično, ali i pored toga naši inspektori su dobro obučeni i veterinarska inspekcija zaista odlično radi svoj posao.

Imate li podatke gdje BiH najviše izvozi meso i mesne proizvode, kao i mlijeko te od koga najviše uvozimo?

Naš najveći trgovački partner za proizvode od mesa je trenutno Hrvatska i zbog toga se moramo uozbiljiti u ovoj godini kako bismo uspjeli da što veći broj naših prerađivača dobije taj EU broj da bismo nastavili trgovinu kada Hrvatska uđe u EU. Sljedeće zemlje u nizu su Srbija, Crna Gora, Turska..., što se tiče ribe, nju izvozimo svuda po EU. Veoma dobra stvar je i to što recimo u Libanon izvozimo živa goveda, imamo pregovore o tome i sa Egiptom. Što se tiče uvoza, najviše uvozimo iz EU, puno uvozimo iz Argentine. Bilo je dosta priče o tom mesu, ali tu ne treba imati nikakve dileme, to je meso top kvaliteta. Naravno, uvozimo i iz zemalja iz regije.

U posljednjih nekoliko dana je bila aktuelna i priča o mlijeku iz Slovenije koje sadrži aflatoksin. Ima li tog mlijeka kod nas, šta kažu konačne analize?

Definitivno nema pokazatelja da su te pošiljke završile u BiH. Ja sam razgovarao sa kolegicom iz Slovenije. Rekla mi je da je aflotoksin pronađen na četiri farme. Radi se o "normalnoj“ pojavi ako se hrana ne uskladišti dobro i počne se stvarati vlaga, što je pogodno za stvaranje mikrotoksina. Farme na kojima je to pronađeno ne mogu više izvoziti mlijeko dok se sve ponovo ne prečisti.

S obzirom na to da je dosadašnji direktor Ureda za veterinarstvo dao ostavku na tu poziciju, jer je nedavno imenovan za direktora Instituta "Dr. Vaso Butozan“, kada će Ured dobiti novo rukovodstvo?

Po njegovom odlasku na mjesto v.d. direktora je imenovan dosadašnji zamjenik direktora Darko Čobanov, automatski sam ja postao njegov zamjenik, a u međuvremenu je raspisan konkurs za novog direktora, dok naš mandat ističe 15. februara. Raspisan je konkurs, formirana je Komisija i iduće sedmice očekujemo da će biti usmeni i pismeni ispit za kandidate za poziciju direktora. Nakon tog ispita Agencija za državnu službu BiH će objaviti listu najuspješnijih kandidata i ukoliko Vijeće ministra u roku od mjesec dana od momenta objave ne izabere nekog drugog od tih sa liste, Agencija za državnu službu će odlučiti da je najbolji sa liste direktor, onaj koji je poslije njega je zamjenik, a treći je sekretar, s tim da ne mogu biti iz istog naroda. Međutim, ko god da dođe na poziciju za direktora neće mu biti jednostavno u narednom periodu i zbog te trgovine sa EU. Do sada smo mogli "povuci-potegni“ sa Zagrebom, sada pregovaramo s Briselom, a oni nisu nimalo fleksibilni.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: