Televizijske ekipe zauzimaju pozicije za dobar kadar kolone vozila koja bi Mladića trebalo da doveze u pritvorsku jedinicu, a vijeća se i o mjestima s kojih je najbolje snimati helikopter, u slučaju da transfer bude izvršen zračnom linijom.
Mladić će u svakom slučaju, kad se steknu uslovi za izručenje, pod maksimalnim osiguranjem stići u zatvor u Scheveningenu – zgradu iz 1919. godine, koju su tokom okupacije, od 1940, koristile snage nacističke Njemačke, i jednu od rijetkih koja je preživjela seriju bombardiranja tokom Drugog svjetskog rata. Uslijedit će ljekarski pregled i administrativni poslovi.
Mladić će, između ostalog, imati priliku da se izjasni i o timu za svoju odbranu, prva 24 sata mogao bi provesti u izolaciji, da bi se navikao na novo okruženje, a zatim će se pridružiti ostalim stanovnicima pritvorske jedinice UN-a.
Dio zatvora u Scheveningenu koji kao pritvor koristi Haški sud sastoji se od tri krila, u kojima je trenutno smješteno 36 pritvorenika. Teoretski, postoji mogućnost da Mladić dobije ćeliju u bloku u kojem boravi Radovan Karadžić, iako su u dosadašnjoj praksi pritvorenici slične “težine”, čije su optužnice povezane, raspoređivani u različite dijelove pritvora.
Tako je Ante Gotovina, kako je pisala štampa u regionu, na spratu s Karadžićem, dok njegov saborac Mladen Markač dijeli zajedničke prostorije s Vojislavom Šešeljom, u drugom krilu. Pritvorenici najveći dio dana provode u zajedničkim prostorijama, koje uključuju i salu s kompjuterima, biblioteku, ordinaciju, teren za fizičku aktivnost, manju teretanu i neku vrstu kuhinje-trpezarije.
Zanimljivo je da su poslije stupanja na snagu Zakona o zaštiti građana od duhanskog dima u Holandiji, jula 2008. – kada su cigarete bile protjerane čak i iz čuvenih "coffee shopova", u kojima gosti mogu slobodno kupiti i konzumirati marihuanu - haški pritvorenici jedno vrijeme bili izuzeti iz tog zakona.
Pošto je pritvor pod jurisdikcijom UN-a, haški optuženici su imali drugačiji tretman od holandskih zatvorenika i mogli su pušiti i u svojim ćelijama i u zajedničkim prostorijama, ali je od 2009. pušenje dozvoljeno samo u praznim ćelijama pretvorenim u prostorije za pušenje, na malim balkonima i u dvorištu zatvora.
U ćelijama, koje se zaključavaju uvečer, a otključavaju rano ujutro, pritvorenici u 15 kvadrata imaju krevet, radni sto, ormar, police i umivaonik, a toalet je pregrađen “harmonika” vratima. Na raspolaganju su im i televizor i internet veza, pa mogu koristiti svoj laptop.
Unošenje hrane spolja nije dozvoljeno, ali je dozvoljeno korištenje lične odjeće i predmeta koji ne mogu ugroziti sigurnost pritvorenika. Porodice i oni koji žele posjetiti pritvorenika moraju podnijeti zahtjev Sekretarijatu suda, a posjete se nadziru, ali po pravilu - ne snimaju.
Pritvorenike svake sedmice obilazi i protojerej SPC-a iz Roterdama Vojislav Bilbija, koji u Holandiji živi od 1972, a pritvor u Scheveningenu obilazi od početka haških procesa. Prvi stanovnik pritvora bio je Duško Tadić, koji je tu smješten aprila 1995. Otac Vojislav služio je tako u Scheveningenu, na molbu tada 45 zatvorenih Srba, molitveni oproštaj za Slobodana Miloševića, neposredno poslije njegove smrti.
Također, on je jedini svećenik kojeg je Vojislav Šešelj primio u posjetu kada je štrajkao glađu.
"Poslije božije službe u haškom zatvoru razgovaramo i obično popijemo malo crnog, osvećenog vina, i svi budemo sretniji i zadovoljniji", prenijela je ranije njegove riječi beogradska “Politika”.
