{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Mesić: Eliminisati one koji bi dijelili BiH

F
11.9.2011. u 12:05
0
75
Mesić: Eliminisati one koji bi dijelili BiH
0
Mesić: Eliminisati one koji bi dijelili BiH
Stjepan Mesić
Bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, ovaj put u svojstvu doživotnog počasnog predsjednika Internacionalne lige humanista (ILH), dao je intervju direktoru FENA-e Zehrudinu Isakoviću.
Na početku razgovora Mesić je pojasnio motive koji su ga potakli da se angažira na radu u ILH.

"Budući da je akademik Ivan Supek bio inicijator i glavna moralna snaga ILH, a podržavao sam Supeka u svim njegovim poduhvatima posebno u onima koji se tiču humanizma, mira i tolerancije, te kada mi je predloženo da prihvatim mjesto počasnog predsjednika to sam i učinio. Posebno zato što sam osobno uvažavao Supeka, ali i Zdravka Šurlana koji je neumoran čovjek i koji je cijeli svoj angažman stavio u službu ILH.

ILH prati cijelu lepezu aktivnosti, a ono što je danas posebno interesantno je zaštita ljudskih prava, prava djeteta, zaštita prava bolesnika, a, prije svega, ILH zalaže se na općem planu za mir i toleranciju, za raspravu na bazi argumenata a ne na bazi sile i mislim da se u tom smisli ILH potvrdila. Ono zbog čega sam prihvatio veće angažiranje u ILH je upravo njen rad na globalnom planu.

ILH nije rezervirana za jednu regiju ili zemlju ili neki uži prostor, nego želi pridonijeti razvoju mira suradnje i pridonijeti podršci svim kategorijama koje pridonose takvom razvoju stvari".

Kao dugogodišnji sudionik i kreator hrvatske političke scene, sigurno je da kompetentno možete komentirati sadašnju fazu odnosa između BiH i Hrvatske i šta bi se moglo promijeniti?

Formalno gledajući naša suradnja je dobra, ona ima uzlaznu liniju, ali postoje i smetnje i barijere zbog čega se ta suradnja ne može ostvariti malo više u korist obje strane, ali i u korist cijele regije. Naime, Daytonski mirovni sporazum je zaustavio rat u BiH i to je njegova pozitivna strana, međutim on nije uspostavio mehanizme BiH po kojim ona može funkcionirati kao svaka druga pravna organizirana zemlja. Izlaz iz takve situacije moguć je jedino da se politički faktori cijele BiH dogovore o nadogradnji ustavne regulative i u tom smislu da svi ulože napore da do tog dođe.

Međunarodna zajednica u tom smislu mora dati svoj doprinos, i to tako da iz politike eliminira one koji ne prihvataju BiH. Ako netko ne prihvata glavni grad BiH, ako ne prihvata BiH kao takvu i njen put u EU, onda je pitanje treba li taj netko imati ozbiljne političke pozicije u jednom entitetu ili uopće u BiH.

Da vam međunarodna zajednica ponudi angažman u BiH, da li biste to prihvatili?

Prihvatio bih kada bi kod međunarodne zajednice postojalo konsenzusa makar na glavnim točkama. Naravno, svatko tko bi se upustio u takav posao unaprijed mora pristati na poteškoće. Međutim, ako konsenzus na glavnim tačkama postoji, onda je angažman izgledan, uspjeh je moguć, iako i pored konsenzusa treba dosta truda.

Smatram da iz političkog života BiH, prije svega, treba eliminirati one koji i dalje misle da se BiH može dijeliti, koji ne shvataju da je to pokušao Milošević, Karadžić, Mladić, topovima, tenkovima, ratnim zločinima, genocidom i nisu uspjeli. Kome pada na pamet više da može razbiti BiH kada svih tih snaga više nema? Apsurdno!

U Vašim konstatacijama nije teško prepoznati Milorada Dodika, predsjednika RS-a...

Da. Veoma je interesantno, da ne kažem licemjerno, da se Dodik poziva na Daytonski mirovni sporazum, a ne ispunjavati osnovnu pretpostavku da se on ostvari, a to je povratak ljudi na prijeratna prebivališta. Jer, ako je na prostoru današnjeg RS prije zadnjeg rata bilo 48 posto Bošnjaka i Hrvata, a danas ih ima, bar koliko ja imam informacije, osam posto, onda je to dokaz da je, konkretno Dodik, za Daytonski sporazum isključivo kada je to njemu u korist.

Pozivanje na Daytonski mirovni sporazum, a ne prihvatati sve ono što zaista jeste Daytonski mirovni sporazum, je apsurdno i neprihvatljivo.

Malo prije ste se dotakli, ja bih rekao ključnog problema u BiH, osim ovih unutrašnjih problema, a to je konsenzus međunarodne zajednice kada je u pitanju angažman u BiH. Postoji li takvo što, ili je međunarodna politika u BiH zapravo samo zbir različitih vizija?

Mislim da je to zbir različitih vizija. Ozbiljnog konsenzusa sigurno da nema, jer da ima već davno bismo mogli prevladati ovu trenutnu poziciju koja ne vodi nikuda. S druge strane, očito je da u BiH postoje političke snage i pojedninci koji misle ili se nadaju da će se međunarodna zajednica u BiH zamoriti te da će se u bližoj ili daljoj budućnosti stvoriti uvjeti za njenu disoluciju. Upravo ove ambicije nekih snaga u BiH treba zaustaviti, jer granice se mogu, pokazalo se, mijenjati samo ratom, a za rat nema niko snage, te, prema tome, boriti se za neke neostvarive ciljeve gubitak je vremena, sredstava i energije.

Na koji način Hrvatska može pomoći BiH na njenom putu ka evropskim integracijama? I postoji li, po Vašem mišljenju,iskrena spremnost na takvo što?

Uvijek sam govorio da Hrvatska i BiH moraju sarađivati, jer niti Hrvatska može uspješno egzistirati bez BiH, niti BiH bez Hrvatske, ako ništa drugo zbog svog geografskog položaja, ali i svih drugih elemenata. Međutim, da bi Hrvatska mogla više pomoći moraju postojati snage u BiH koje žele ostvariti uvjete koje postavlja EU, kao najelitniji gospodarski klub koji postoji danas u svijetu.

Eh, ako tu BiH pokaže svoju unutrašnju opredijeljenost za Evropu – onda Hrvatska može znatno više pomoći nego je to činila do sada.

Republika Hrvatska će uskoro postati punopravna članica EU. Uz čestitke, možete li reći u kojoj mjeri će ta činjenica promijeniti odnose dviju država? Ukratko kako će se ulazak Republike Hrvatske u EU odraziti na BiH? Da li će se tu postaviti 'željezna zavjesa' i da li će to Hrvatima u BiH teško pasti?

Te odnose će diktirati širi europski kontekst. Republika Hrvatska se uvijek zalagala ne samo za svoj ulazak u EU nego za ulazak cijele regije. Tek kad se Evropa udruži do kraja, a to znači i jugoistok Evrope, mi ćemo imati Evropu kao najveći faktor mira u svijetu.

Kada se jednom to završi i kada budemo imali iste standarde, kada se otvore granice, kada Evropa udruži sve svoje gospodarske, zdravstvene i naučne kapacitete i otvori granice nema više motiva za ratove.

Zato će Evropa biti najvažniji faktor mira. Svi ratovi su počeli u Evropi zbog teritorijalnih pretenzija, a svaki agresor je uvijek tvrdio da brani svoju nacionalnu manjinu.

U udruženoj Evropi tog motiva više nema. Svi će živjeti u svojim državama, ali neće svi pripadnici istog naroda živjeti u svojoj državi. Hrvati će živjeti i u BiH i u drugim zemljama, tako i Bošnjaci, ali će živjeti u svom ukupnom kulturnom korpusu, dakle ne treba se plašiti velike Albanije, velike Srbije, velike Hrvatske, jer će biti otvorene granice, a kretanje će biti bez ograničenja.

Nema motiva za rat i to je najveći prilog koji ćemo mi doprinijeti Evropi. Zato smo mi u Hrvatskoj zainteresirani za BiH da se što prije orijentira za put u Evropu.

Poznavalac ste politike Srbije i njenih izvršnih nosilaca vlasti bivših i sadašnjih, kako biste komentirali sadašnji odnos Srbije prema BiH i Republici Hrvatskoj?

Mislim da Srbija nije doživjela katarzu. Miloševićeva Srbija, govorim o režimu, je izvršila agresiju na BiH i na Republiku Hrvatsku. Za tu agresiju je koristila JNA, ali i paravojne snage koje su bile organizirane na teritoriju Republike Hrvatske i BiH.

Milošević je efikasno varao svijet, rekavši da se bori za Jugoslaviju. Svijet je bio sentimentalan zbog njene pozitivne uloge u vrijeme sukoba istoka i zapada. Međutim, Milošević nije prihvatao nikakvu Jugoslaviju, ni konfederativnu ni federativnu. Dakle, Srbija mora doživjeti katarzu i shvatiti da je Srbija izabrala Miloševića i odgovorna je za njega, kao što je Njemačka shvatila poslije Drugog svjetskog rata da su oni izabrali Hitlera, da su krenuli s njim prema neostvarivim ciljevima, da Njemačka vlada Evropom i svijetom, da drugi moraju služiti njemačkom narodu itd.

Kao što se Njemačka, ne samo odrekla Hitlera, nego je njemački narod doživio duboku katarzu i shvatio da je to bila pogrešna politika te da su Nijemci kao narod imali veliku štetu zbog toga i teritorijalno i moralno i materijalno, a Srbija isto tako. Niko nije krv Srbiji što je Kosovo tražilo izlaz jer nije bilo nikakvog dogovora.

Predlagao sam u Predsjedništvu Jugoslavije sporazum, da ako ne prihvatamo federalni pristup idemo se opredijeliti za nešto drugo, a to je konfederacija tj. da republike proglase svoju samostalnost i da se isti čas potpiše sporazum konfederalni na tri do pet godina, pa ćemo dalje vidjeti.... Milošević to nije prihvatao i tako je varao svijet i Srbe, svi imamo štetu od toga, ali Srbija to mora shvatiti.

Kako komentirate trenutnu unutarnju političku situaciju u BiH? Ministarsko vijeće BiH još nije formirano...

BiH ne može funkcionirati kao nevladina organizacija. BiH mora imati svoju izvršnu vlast koja, opet, mora izvršavati svoje ustavne odredbe. Mislim da je u svojevrsnoj pat poziciji opet presudan angažman međunarodne zajednice koja mora obeshrabriti sve one koji misle da se nekim manevrima može razbiti BiH, te da zato treba samo vremena...

Uostalom, postoje jasni modaliteti i instrumenti ugrađeni u Dejtonski sporazum da se pokrene konkretna akcija protiv onih koji razbijaju BiH.

Kako biste komentirali političku situaciju unutar hrvatskog naroda u BiH?

Samo bih načelno postavio stvari. Kada se pregovara s nekim koalicionim partnerima, onda oni moraju imati platformu na osnovu koje će sarađivati u budućoj vlasti. Ako se netko ne želi ponašati u skladu s tim, on ide u opoziciju i to je sve u redu. Imali smo, na primjer, stranku Merkelove koja je dobila u jednoj njemačkoj saveznoj pokrajini najveći broj glasova. Međutim, ona nije mogla sastaviti vladu jer nije imala koalicione partnere.

Drugi su sklopili koaliciju, napravili vladu i tamo nitko tome nije ništa prigovorio. Upravo je demokratski da oni koji mogu napraviti većinu to i učine.

Tako je i u BiH. Kada je u Hrvatskoj bilo govora o podjeli BiH, ja u tome nisam htio učestvovati, pa sam sa mjesta predsjednika Parlamenta otišao u opoziciju. Za mene je časno biti u opoziciji i smatrao sam da nisam ničim povrijeđen. Rekao sam da u jednom političkom poslu ne želim učestvovati i svojom voljom idem u opoziciju.

Tako i u BiH mora postojati to demokratsko pravilo, ako želiš sudjelovati u vlasti onda s koalicionim partnerom moraš naći zajedničku platformu, ako to ne nađeš - ideš u opoziciju.

Možete li nam prokomentirati libijski slučaj? Ovo je interesantno stoga što su u hrvatskoj javnosti upravo Vas apostrofirali kao osobnog prijatelja bivšeg libijskog vođe. Navodno ste i radili nešto konkretno na njegovim pregovorima sa Zapadom.

Među državama se može govoriti o prijateljstvu predsjednika, premijera, ali među državama ne postoje prijateljstva nego postoje interesi. Ako su interesi za saradnju s obje strane bit će saradnje, ako nisu neće je ni biti.

Libija je za Republiku Hrvatsku bila zanimljiva zato jer su tamo mnoga tvrtke zapošljavale hiljade ljudi što je značilo hiljade radnih mjesta.

Kada su počele demonstracije u Libiji, Gadafijev izaslanik mi je prenio poruku da je Gadafi i njegova obitelj spremna odustati od vlasti pod uvjetom da prestanu bombardiranja i razaranja Tripolija te da je spreman da se formira neutralna komisija sastavljena od pobunjenika i vlasti, da bi se uz međunarodnu asistenciju izradio prijedlog novog Ustava, nova izborna regulativa i da se u mirnom ozračju izaberu novi organi vlasti kojim činom bi Gadafi postao povijesna kategorija.

Moj zadatak je bio da tu poruku prenesem uticajnim zemljama. Pozvao sam one za koje sam smatrao da trebam. Pozvao sam ambasadore Kine, Rusije, Njemačke, SAD-a i predao im tu poruku. To je sva moja uloga u libijskom slučaju. A zašto se Gadafi obratio upravo meni, a ne nekom drugom, to bi njega trebalo pitati.

Hoćete li se i na koji način miješati u predstojeće izbore u Republici Hrvatskoj?

Ovih dana se nanovo vodi haranga protiv mene, a motiv je upravo da ne bih dao svoju podršku bilo kome na izborima, jer je u nekim centrima moći procijenjeno da bi me bilo korisno unaprijed napasti. Ako ova haranga bude nastavljena onda ću se umiješati, ako se haranga smiri onda dozvolimo političkim faktorima da rješavaju pitanja na slobodnim izborima.

U svakom slučaju, neću dozvoliti da me samoproglašeni autoriteti lažima i insinuacijama krivo legitimiraju pred hrvatskom publikom. To jednostavno neću dozvoliti.

Još jedno pitanje na kraju: da ste sada predsjednik Vlade Republike Hrvatske, da li biste bili za gradnju pelješkog mosta?

Rekao bih da jesam, ali kad sve drugo završimo. Pelješki most bio bi na kraju mojih prioriteta.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: