Kolumna
0

Piše: Asim Bešlija / Meliha A., ministrica koja nastoji

Piše: Asim Bešlija
Pa, ljudi, je li to moguće? Možda ovim legendarnim sportskim komentarom možemo započeti kratku pričicu o našem obrazovnom sistemu u kojem je propuh sa svake strane. Kada još resorni ministri zapušu svojim ponašanjem, toj jadnoj slici nigdje kraja. Evo, demonstrirala nam je to prošle sedmice federalna ministrica obrazovanja i nauke koja osim poštapalica tipa 'mi nastojimo', 'mi moramo', 'mi ćemo svakako', gostujući na FTV, nije ništa pametno rekla.

Naime, diskusija u emisiji 'Pošteno' popločana dobrim namjerama da se raspravlja o stanju visokog obrazovanja u BiH i posebno Bolonjskom procesu, iznjedrila je na jednom mjestu svu onu tugu i muljevito dno ovdašnjeg obrazovnog sistema – korumpiranost, neznanje, plagijarizam, bezvrijednost i političku podobnost. A, ima toga još.

Elem, u toj diskusiji sa uvaženim gostima koji su imali šta za reći, ministrica Meliha Alić se ponašala kao da je bila zaokupljena frizurom i šminkom u dosadašnjem toku svoga mandata, a ne obrazovanjem u pravom smislu te riječi. Naime, tako je pogubljeno, patetično i diletantski djelovala nastojeći nekim šablonskim krilaticama da dolije malo autoriteta odgovornoj poziciji koju obavlja.

I možemo se složiti s onim što je iznijela, a to je da su ulaganja za neke stavke, poput studentskog standarda i slično, povećana, ali s druge strane, osim toga ama baš ništa nema. Nauka za koju je zadužena ministrica ne postoji, dvije škole pod istim krovom, kao evropski fenomen, i dalje egzistiraju zasnovane na etničkog segregaciji, a kvalitet domaćeg obrazovanja i diploma koja se na kraju dobije te mogućnosti da se s njome zaposli, većini su dobro poznati. Ali, ministrica će rado reći kako ona nema nikakve nadležnosti, kao što je slučaj, jer su kantoni titulari nad visokim obrazovanjem.

Jeste, istina je, ali zar ministrica nije mogla iskoristiti milione koje menadžerski dijeli i barem svoju političku moć pa da pokrene neke procese, inicira vraćanje dostojanstva visokoškolskim ustanovama, brisanje ljage sa imena univerziteta koji već decenijama obrazuju kadrove za nekakvu budućnost ove zemlje. I u velikoj većini, razočarani politikom i vodstvom, pa i strankom same ministrice Alić, svoje oči upiru u evropske i druge zemlje.

I pored katastrofalnog stanja na univerzitetima, pored kupovine ispita, diploma, doktorata, pored činjenice da profesori traže seksualne usluge od studentica da im upišu neku prolaznu ocjenu, ili da su optuženi za neko krivično djelo a i dalje uspravne glave dolaze na nastavu i predaju, ili da akademski napreduju bez ikakvih kriterija, ministrica je spremna ustvrditi da nema nikakve odgovornosti i da je sasvim razvlašćena! Ona, reći će, na svome federalnom nivou tu ništa ne može učiniti.

Pa, se tako okomila na nastavno osoblje koje pošteno radi svoj posao i iz trenutne mizerije nastoji izvući što je više moguće pozitivnog, radi studenata i naše budućnosti, zbog čega oni zaboga ne podignu bunu i ne prijave one koji narušavaju ugled fakulteta i univerziteta. Elem, kao da ne zna ministrica da se u ovom i ovakvom sistemu glava gubi i leti sa fakulteta u takvim prilikama, i da uglavnom podobni, nacionalno, stranački, vjerski, imaju šansu da prosperiraju bez obzira na referentnost njihovog rada. Ili možda ministrica živi u nekom barbi svijetu u kojem je dovoljno da je Ken pored nje, pa se problemi ne vide, kao u carstvu čarolije.

Ali ministrica Meliha samo je vrh brijega. U pomenutu emisiju FTV-a nisu željeli doći ministar obrazovanja KS Safet Kešo, niti rektor Sarajevskog univerziteta Faruk Čaklovica. Od čega to bježe njih dvojica? Čega se boje? I zar ovo nije ravno kukavičluku, posebno u slučaju rektora Čaklovice, koji se nastoji prodati za modernog i reformski usmjerenog akademskog lidera? Ako oni nisu spremni, sasvim javno i otvoreno razgovarati o svemu gore navedenom, i u duhu demokratije, snositi i vlastitu odgovornost, onda i od ministrice Alić previše očekujemo.

No, kad se ovakva bahatost pojavljuje u glavnom gradu države, naučnom, kulturnom i političkom centru, pomislite na scenarije koji se odvijaju na tim kantonalnim univerzitetima i vrstama znanja i diploma koje zavedeni studenti dobijaju.

Zamislite tek kada nam ove 'obrazovane' generacije zauzmu pozicije u državi, a doći će i njihovo vrijeme, kakav će tek potop zahvatiti i ovo malo dostojanstvenog života što ga živimo i na šta će vilajet tada ličiti.

E, to je okruženje koje se, eto, nastoji približiti Evropi kroz famozne evropske integracije. I da ne bude zablude, nije to samo federalna polovica BiH. I RS je dio ovog kolača samo što se zbog općepoznate medijske slike u manjem bh.entitetu, o ovom otvoreno ne govori. Zgusnutost nacionalno-nacionalističkog, političkog, vjerskog i drugog, možda je i daleko izraženija u RS a u skladu sa političkim odrednicama entitetskog vodstva kao jedinom kriteriju. Sve ostalo je prodaja magle.

A, ko se normalan može snaći u ovakvoj obrazovnoj kaši, svaka mu čast. Ni ministrica Alić nije uspjela. To nije njena odgovornost. Ona samo dijeli milione i dostojanstveno se drži.