Mehmedović: Dodik direktno udara na najsvetije kod Bošnjaka

Mediji u Republici Srpskoj, tačnije srbijanski Press (izdanje za RS) je, nakon izjave lidera SNSD-a da entitetima treba dozvoliti da imaju svoje sportske selekcije, otišao tako daleko da je već sastavio tim fudbalske reprezentacije RS u kojem vide igrače koji sada brane boje BiH. Smatrate li ovakvo nešto ostvarivim ili je to samo još jedna provokacija?

Dodikove ambicije nisu samo da sastavlja nogometni već i politički i vjerski i svaki drugi tim - da bi bili po njegovoj volji. To je nemoguća misija, i on to zna. Takvim provokacijama on samo pokazuje svu bahatost svoga bića i nedostatke ustavno-pravnog ustroja BiH.

Zamislite - njegovi sateliti čak pokušavaju i da odlučuju ko je kakav musliman i koji je vjerski službenik podoban, a koji je “vehabija”.

U medijima su se u posljednjih nekoliko dana mogli čuti navodi i da bi polemike o ustavnim promjenama mogle prerasti u sigurnosni problem u BiH. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
Pa, sigurno je da svi koji prate politička dešavanja u BiH razmišljaju na taj način, jer nemoguće je provesti, kako Dodik to kaza, “razlaz” u BiH mirnim putem. Svako crtanje karata ili podjela su za posljedicu imali sukobe, a na Balkanu pogotovo. Same rasprave dovode do dizanja tenzija u regionu, a ne samo u BiH, što svakako negativno utječe na sigurnosnu situaciju u BiH. Osim toga, vođenjem ovakve politike Dodik direktno udara na najsvetije kod Bošnjaka: porodicu, imovinu, čast, dostojanstvo… Dotakli smo donju granicu. On misli da bismo mi jednostavno pristali na takvu opciju. Vara se svako ko misli da bi, nakon tolikih žrtava koje smo imali, bilo ko u Bošnjaka, i u BiH uopće, sebi dopustio takav “luksuz” da pristane na mirni razlaz. To je nemoguća misija. Svako ko zagovara takvu opciju mora biti svjestan posljedica koje bi uslijedile.

Dragan Čović se pokazao kao dobar asistent Dodiku u razgradnji BiH i njenih institucija, ocjena je mnogih. Kako komentarišete njegove zahtjeve?

Pokušavam razumjeti politiku Čovića kao političkog lidera Hrvata koji, nakon gubitka svih pozicija u Federaciji, a time i gubitka značajnog političkog utjecaja, pokušava sporazumom sa Dodikom sebi izgraditi ponovo lidersku poziciju i političku moć koristeći mehanizme blokade koje ima Dodik i time ucjenjujući ostale političke faktore u BiH. Na taj način Čović se pretvorio bukvalno u politički satelit SNSD-a, ne vodeći računa o interesima većine Hrvata u BiH.

Zagovaranje trećeg entiteta u BiH također je opasna misija koja najviše šteti Hrvatima u BiH. Ovakav ustavno-pravni ustroj BiH odgovara upravo ovoj dvojici lidera. Radikalizacija političke scene u BiH koju stvaraju Dodik i Čović ima nesagledive posljedice po budućnost BiH, kao i usporavanje EU puta BiH.

Kako komentarišete političko-medijski pritisak iz RS na Tužilaštvo BiH da se general Atif Dudaković i svi oni iz 5. korpusa Armije RBiH koji su nešto značili u odbrani od agresora u proteklom ratu strpaju iza rešetaka? Ista je situacija i sa Jovanom Divjakom, Ejupom Ganićem, Zaimom Backovićem i mnogim drugima.

Haški tribunal za ratne zločine i bh. pravosuđe u posljednjih petnaestak godina donijeli su niz pravosnažnih presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u sudskim procesima vođenim protiv političara te jedinica, pojedinih oficira i pripadnika vojnih i policijskih struktura Srbije i Republike Srpske za zločine koje su ovi naredili ili počinili u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Time je nedvosmisleno i nepobitno ekspliciran karakter rata i ogromna krivica za zlodjela koja su organizirana, vođena i izvršena sa srpske strane.

Međutim, uprkos tome, dugo već traje i orkestrirana, dobro organizira kampanja koja se iz RS vodi protiv onih koji su branili i oslobađali Bosnu i Hercegovinu, njen ustavno-pravni poredak i njeno stanovništvo. U posljednje vrijeme ta je kampanja intenzivirana i ogleda se u nastojanjima da se prejudicira eventualna krivica za zločine koje su navodno počinili oni koji su spriječili uništenje BiH. Ta je aktivnost posljednjih dana najsnažnije usmjerena spram Ganića, Divjaka, generala Armije RBiH Atifa Dudakovića i Sakiba Forića, spram grupe organizatora otpora i oslobađanja Hadžića, spram brojnih drugih posvjedočenih i odanih patriota pa i spram mene i moje uloge koju sam u toku agresije imao kao načelnik SJB Tešanj i CSB Doboj.

Sada, a i ranije ste navodili da se "orkestrirana, dobro organizira kampanja RS-a sprovodi i spram vas i vaše uloge koju ste imali u toku agresije kao načelnik SJB Tešanj i CSB Doboj". Naravno, ja sam politički aktivan i smetam pojedinim liderima svojim dosta otvorenim istupima, a zapravo se skreće pažnja sa suštinskih problema u BiH te se pokušava nacionalnim prebrojavanjem slučajeva ratnih zločina prekrajati historija i nametati mnijenje o drugačijem karakteru rata.

Nikako nisam protiv toga da tužilaštva provedu istragu i profesionalno obave svoj posao u svakom slučaju za koji misle da je to potrebno, ali na ovaj se način iz RS vrši žestok pritisak na Tužilaštvo i pravosuđe BiH, prejudiciraju se istražni i sudski procesi i tako se ukida osnovni princip prema kojemu je svako nevin dok se krivica ne dokaže. Na ovaj način žrtva se nastoji izjednačiti sa krivicom onih srpskih zločinaca čija su ogromna ratna zlodjela dokazana i kojima je za njih presuđeno.

Smatrate li da ima istine u tvrdnjama da je Dodik dao ultimatum da se što prije podignu optužnice protiv istaknutih pripadnika Armije R BiH kako bi prekinuo pritisak na Sud i Tužilaštvo i pristao na ustupke prilikom formiranja vlasti na državnom nivou?

Ne znam kome bi to on dao ultimatum. Naprosto ne vjerujem u takve tvrdnje, jer ko bi mogao i pomisliti da udovolji takvim zahtjevima, a njegova politika ima kontinuitet u rušenju BiH, što znači i svih državnih institucija.

Koga vi vidite kao glavnog krivca što još nije formirano Vijeće ministara BiH, odnosno što još nije raspodijeljen izborni plijen?

Stranke platforme sve vrijeme pokušavaju da se politički lideri i opcije okupe oko programa i jedinstvenog cilja kako bi BiH što prije postala dio EU, što bi donijelo poboljšanje života građanima. Međutim, očigledno je da je Dodiku i njegovim satelitima stalo do raspodjele fotelja ili do potpune disolucije BiH za račun entiteta, što je neprihvatljivo. To je predmet sporenja dva dijametralno postavljena politička bloka.

U predizbornim kampanjama svima su bila puna usta programa, a već 14 mjeseci je zapelo na foteljama. Smatrate li da su i SDA, odnosno Sulejman Tihić, krivi za ovakvo stanje?

SDA i Tihić kao njen predsjednik snose dio odgovornosti za ukupno stanje onoliko koliko smo dobili podršku građana na posljednjim izborima, ali, kao što je poznato, birači su dali najjaču podršku "državi za čovjeka" i "socijaldemokratiji" Dodika. U ova dva slučaja stoji najveći stepen odgovornosti za zastoj, kako u formiranju Vijeća ministara, tako i za zastoj BiH na evropskom putu.

Nedavno ste javno rekli da se Federalna vlada bavi samo kadrovima, što je Sulejman Tihić prokomentarisao rekavši da je SDA demokratska stranka u kojoj ne moraju svi isto misliti, ali da bi bilo bolje da ste to prvo iznijeli u organima stranke. Postoje li sukobi unutar SDA i u čemu se oni ogledaju?

Sukoba unutar SDA nema. Postoji borba mišljenja koja je svojstvena, nažalost, samo SDA. Ostali politički faktori u BiH su postali privatne političke stranke u kojima je mišljenje predsjednika stav stranke. Mi unutar organa stranke imamo sučeljavanje mišljenja, ali ja sam zastupnik u PS BiH i imam obavezu i želju da zastupam interese obespravljene radničke klase, što nije u suprotnosti sa političkim kursom SDA. To je bio jedini motiv zbog kojeg sam imao kritički osvrt na rad Vlade FBiH.

Kad smo već kod Federalne vlade, koji su do sada njeni dobri, a koji loši potezi?

Nažalost, više je loših nego dobrih poteza Vlade FBiH. U dobre bih mogao ubrojati intenziviranje aktivnosti na procesu povratka, izgradnje autoputa, razvoju ambijenta za poduzetništvo i biznis, reviziju boračko-invalidskih prava…

Međutim, mnogo više je onih koje bih mogao negativno ocijeniti: pokušaj politizacije rada policije, dalje siromašenje zaposlenih i nebriga o radnicima, nerad inspekcija, pokušaj izmjene Zakona o šumama kojim se želi obezbijediti interes samo jedne općine u Federaciji, povećanje dubioze u Budžetu FBiH u odnosu na prošlu godinu, pokušaj uzimanja novca od zdravih javnih preduzeća za "krpljenje rupa" u budžetu, bavljenje isključivo kadrovskom kombinatorikom i smjenjivanjem stranačkih neistomišljenika sa pozicija…

Pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta su nedavno marširali kroz Banju Luku. Osim medija koji su još jednom upozorili na problem slobodnog djelovanja fašističkih organizacija u BiH, gotovo da se niko više nije oglasio, pa ni vrh vaše stranke. Jesu li ovakve stvari postale "normalne" u BiH? Može li se u skorije vrijeme očekivati donošenje zakona koji zabranjuje djelovanje fašističkih organizacija?

Ja sam se kroz svoje saopćenje oglasio i tim povodom, jer se uporedo hapse branioci i patriote BiH, dok četnici marširaju Banjom Lukom. To je veoma loša poruka političkog establišmenta iz Banje Luke. To negativno utječe na sigurnost povratnika, vrijeđa dostojanstvo građana BiH, vrijeđa žrtve genocida, to, naprosto, vrijeđa svakog slobodoumnog čovjeka i antifašistu. Očekivati u ovakvom političkom ambijentu donošenje zakona o zabrani djelovanja fašističkih organizacija nije racionalno, jer politički predstavnici iz RS ne smatraju to fašističkom organizacijom. Siguran sam da nam mjerila vrijednosti nisu ista, jer se ne primjenjuju dosljedno univerzalni humanistički kriteriji nego se relativiziraju i povijesne činjenice i etičke norme i stoga nema političke volje za donošenje ovog zakona. Ovdje vrijedi ona narodna: “Čega se pametan stidi, time se budala diči.’’

Kako komentarišete ideju Živka Budimira o formiranju distrikta Posavina?

Doživio sam tu ideju kao jedno od rijetkih pozitivnih političkih promišljanja u BiH, jer otkako je Čović postao Dodikov satelit, on ne samo da se ne brine o Hrvatima u BiH, on se prosto odrekao Hrvata u ovom dijelu BiH. Stoga smatram ideju o formiranju Distrikta Posavina, gospodina Budimira, realnom i čestitom, jer je to jedan od načina da se u ovaj dio BiH konačno vrate prijeratni stanovnici. Ali, očekivati da se ljudi vrate dok četnici marširaju kroz RS ipak nije realno.

Vi ste za sada, ako se ne varam, jedini političar u BiH koji jednom sedmično snima svoj komentar i objavljuje ga na internetu. Kakve su reakcije na to što radite i kako ste uopće došli na ideju da počnete objavljivati svoje komentare na ovaj način?

Ne znam da li sam jedini, ali ja to radim. Odlučio sam ovako zbog potpune medijske blokade, naročito spram SDA, pa sam razmišljao o tome koji oblik komunikacije da imam sa onima koji su me birali. Tako sam došao na ideju da postavljanjem videozapisa dajem sedmični pregled aktuelnih događaja - kako lokalnog i regionalnog, tako i državnog karaktera. Sudeći prema broju posjeta, posljednji mjesec više od 70.000, kao i prema broju komentara i poruka koje dobivam, očigledno je da sam našao put do svojih sugrađana. Ovo nije moj jedini metod političke komunikacije sa sugrađanima, ali se ovaj način pokazao efektnim.

Smatrate li da bi i ostali političari trebali uraditi sličnu stvar, pogotovo oni koji čak i državne medije koriste za promociju svojih političkih stavova? Neki imaju prolaz, čak i u javnim medijima, jer pripadaju "omiljenim’’ političkim opcijama, tako da vjerovatno nemaju potrebu za ovakvim načinom komunikacije. A da li bi i drugi trebali postupiti kao ja, neka procijene sami. Ja, iskreno, od medija, pogotovo javnih, očekujem profesionalan odnos prema svim akterima i događajima u BiH.