BiH
51

Mašinovođa Senahid Avdagić: Vozovi su uvijek bili pusti za 1. maj, danas je tako svaki dan

Anadolija
(Foto: Anadolija)
Međunarodni praznik rada 1. maj obilježava se svake godine u znak sjećanja na velike radničke demonstracije od 1. maja 1886. godine. Ovaj praznik od 1889. godine obilježavao se svake godine održavanjem radničkih protesta, a u zemljama bivše Jugoslavije u drugoj polovini 20. vijeka on je ipak poprimio drugi oblik.

U Bosni i Hercegovini, ali i drugim zemljama bivše Jugoslavije, 1. maj je praznik okupljanja porodice i prijatelja na izletištima ili vikendicama. Iako nosi ime Praznik rada, 1. maj je uvijek neradni dan, pa se nerijetko praznuje i po više dana.

Ljubav prema željeznicama 

Tradicionalno se okreću janjci, roštilja se na izletištima, a oni koji uspiju dobiti i više slobodnih dana, najčešće putuju na more. Prvi maj tako proslavljaju već više desetina godina Balkanci.

U vrijeme kada automobili nisu bili rasprostranjeni kao danas, vozovi su bili najupotrebljivije prevozno sredstvo. Pred početak škole mnoge su đake vozili u školske klupe, a na raspustima kući njihovim porodicama. Tako su i za 1. maj građani BiH vozovima išli na izlete, kući da obiđu porodice, ili pak na more.

Dugogodišnji bosanskohercegovački mašinovođa Senahid Avdagić prisjetio se u razgovoru za Anadoliju kako se 1. maj proslavljao nekad i kojim prugama su vozovi vozili građane na prvomajske praznike.

Na prugama tadašnjih Željeznica Jugoslavije 1983. godine Avdagić je započeo svoje putovanje kao mašinovođa. Ljubav prema željeznicama navela ga je da se počne baviti ovim poslom, nakon što je dugi niz godina održavao vozove.

"Tada se rodila ljubav prema struci mašinovođe. Danas kada bih opet birao poziv, izabrao bih ponovo ovaj poziv", rekao je Avdagić.

Putovanja i raznolikost profesije, upoznavanje novih ljudi i dinamičnost posla su ono što ga najviše drži u poslu mašinovođe. Prije rata, Avdagić je vozio vozove koji su putovali cijelom Jugoslavijom.

"Danas vozim diljem cijele Federacije. Čapljina, Doboj, a do skoro smo vozili i u Banja Luku, no te linije više nema", kazao je Avdagić.

U susret prvomajskim praznicima, Avdagić se sjetno prisjetio kako su se oni obilježavali u vrijeme bivše Jugoslavije. Praznik se slavio svugdje, a radnici koji su radili u turnusima, poput mašinovođa, uvijek su bili na svojim mjestima i izvršavali svoje obaveze. Nekada su se u organizaciji preduzeća radnici družili na sportskim druženjima i radničkim izletima za 1. maj.

Najsretniji su išli na more 

"Željeznice i željezničke stanice vrvile su od putnika pred prvomajske praznike. Svi su išli nekuda. Jedni kući, jedni na izlet, a oni najsretniji i na more. Stanice i vozovi su uvijek bili pusti za 1. maj, a ostalim danima puni putnika. Danas, stanice i vozovi svakog dana izgledaju kao da je 1. maj. Pusti su, a skoro niko se više ne vozi vozom", istakao je Avdagić.

Ljudi su prvomajske praznike nekada proslavljali uz roštilj i muziku i sve je bilo drugačije nego danas. Nekada su ljudi bili opušteniji i veseliji, a danas su okupirani brigama i nametnut im je brz tempo života. Prvomajske praznike danas, kaže Avdagić, slave neradnici, a radnici su postali "hamali". 

"Hamali u privatnom sektoru. U državnom sektoru većina firmi ipak spaja radne dane sa vikendima, pa od prvomajskih praznika prave male odmore. Turnusno osoblje, poput nas, u svim firmama gdje je potreba za takvim službama, i danas je na svojim mjestima", naglasio je Avdagić.

Senahid Avdagić i ove prvomajske praznike dočekaće uz staničnu pištaljku, koja će označiti početak njegovog puta u vozu na nekoj od bosanskohercegovačkih pruga. Red vožnje je, kaže takav. Da ne radi, i on bio praznik dočekao u krugu porodice, sa unucima, kćerkom, sinom, suprugom. Ipak, ovaj 1. maj za njega ne bi bio kao praznici nekada. Danas je drugo vrijeme, druge vrijednosti, ali Avdagić će se uvijek sjećati šta su prvomajski praznici nekada bili.