Ponovno preživljavanje 1995.
5

Marš mira mjesto sastanka i rastanka za braću Klančević

Anadolija
Senad Klančević
Senad Klančević
Srebreničanin Senad Klančević (47) je u julu 1995. godine kroz šume uspio pobjeći od smrti i spasiti se od ruku zločinaca, koji su počinili genocid u njegovom rodnom mjestu. Njegov mlađi brat i još 26 članova porodice nisu bili te sreće. Senad se učešćem na Maršu mira prisjeća momenata i prizora koje je proživio te crne 1995. On će sutra ukopati ekshumirane posmrtne ostatke tijela svog brata Nedžada...

U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija Senad je kazao da se njegov brat Nedžad, u toku Marša smrti 1995. godine, izgubio u šumama oko Srebrenice, a da je on uspio da dođe do slobodne teritorije i spasi se od zločinačke ruke, koja ih je, kako kaže, poput zvijeri lovila cijelim putem.

"U svakom momentu smo znali da je smrt veoma blizu i da nas vreba. Ja sam nekako uspio doći do slobodnog Nezuka. Nažalost, moj brat nije uspio preživjeti Marš smrti", rekao je Senad.

Senad nam je kazao da se sa svojim bratom pozdravio i oprostio te 1995. godine, i dodao da će sutrašnjim klanjanjem dženaze i dostojanstvenim ukopom svog brata doživjeti izvjesno olakšanje.

"Ponovo se srećem sa bratom. Ako ništa drugo, bar ću znati gdje je njegov mezar i gdje ga mogu posjetiti. To će mi malo ublažiti bol", kazao je Senad.

Senad je nakon rata odselio u SAD, a ispričao nam je veoma zanimljivu priču kako je saznao da su kosti njegovog brata Nedžada pronađene i identificirane.

"Brata sam zadnji put vidio na Maršu smrti prije 17 godina. Pretprošle godine sam također učestvovao u tradicionalnom Maršu mira i baš u tom momentu saznao da su kosti mog brata pronađene. To je zanimljiva priča jer sam prvu informaciju o svom bratu saznao baš na mjestu gdje smo se rastali 15 godina prije. Bilo je to bolno saznanje, ali sad ću bar imati mezar koji ću posjećivati", rekao je Senad.

Posmrtni ostaci Senadovog brata Nedžada pronađeni su u dvije odvojene masovne grobnice na Glogovu i Bunaku. Senad i njegov otac Edhem (77) su odlučili da ukopaju Nedžada iako mu tijelo nije kompletno pronađeno.

"Svake godine dolazim na dženaze 11. jula i svake godine proživljavam istu bol. Svakog 11. jula ponovo proživljavam tu crnu 1995. godinu. Teško mi je riječima opisati osjećaje koje trenutno imam. O ovome se mora pričati i govoriti, i ovakvo nešto se ne bi smjelo nikada i nikome ponoviti", poručio je Senad.