U posjed Ivana Vazmera Bibilija je dospjela po porodičnoj liniji, "sa strane očeve majke". Pisana je staronjemačkim pismom. Uvodni dio govori o životu i radu Martina Lutera (10.11.1483-18.02.1546.), osnivača evangelističke crkve. Prvim prevodom Biblije na njemački jezik, kako je to napisao književnik Tomas Man, Luter je stvorio savremeni njemački jezik, piše Deutsche Welle.
Stari zavjet Luterove Biblije sadrži 39 knjiga, za razliku od 46 knjiga Starog zavjeta katoličke Biblije. Smatra se da širom svjeta oko 400 miliona hrišćanskih vjernika danas priznaje Luterovu Bibliju. U Njemačkoj živi oko 24 miliona protestanata, a procjenjuje se da ih je u cijeloj Bosni i Hercegovini oko pet stotina.
Nijemci u Semberiji
Luterova Biblija iz Bijeljine štampana je 1765. Pradeda Ivana Vazmera u Semberiju je došao krajem 19. vjeka iz Čalme u Sremu, kako bi organizovao proizvodnju šećerne repe. Zajednica Nijemaca tada je već brojala 2.000 ljudi. Katolici su živjeli u Bijeljini, a evangelisti, kojih je bilo daleko više, živjeli su u Franc Jozefsfeldu, danas Novom Selu, pored Bijeljine. Selo je bilo napredno, imalo je crkvu, školu, dečiji vrtić, fudbalski klub, orkestar, pjevačko društvo, pozorišnu trupu. Prvu telefonsku govornicu imali su 1925. godine, a zahvaljujući Nijemcima iz Novog Sela, Bijeljina je dobila i prvo kino.
Simbol duhovnosti, odanosti i dosljednosti
Prije nego što je njemačka vlast 1942. godine preselila 400 porodica iz Novog Sela u Poljsku, Margareta Devald udala se za Ivanovog dedu Jakoba. Ostali Devaldovi su otišli. "Bila su tri brata. Jedan je imao ciglane, jedan se bavio poljoprivredom, a jedan nekom trgovinom. I kad su odlazili iz Novog Sela, ostavili su tu Bibliju kod nas", objašnjava Ivan Vazmer.
Porodica Vazmer ostala je u Bijeljini. Stric Petar otišao je u partizane, vratio se kao poručnik i nakon rata zaradio penziju kao vojno lice. Ivanov otac bio je uzor poljoprivrednicima Semberije, ali se imanje topilo u reformama i nacionalizaciji. Luterova Biblija čuvala se kao porodična relikvija, kao simbol duhovnosti, odanosti i dosljednosti.
Posljednji Vazmer u Bijeljini
Nakon smrti roditelja Johana i Rozalije, Ivan Vazmer ostao je sam u porodičnoj kući. Čuva tradiciju i obrađuje četiri hektara zemljišta. Sestra Paulina udata je u Tuzli, a posljednji stric živi u Beogradu. Ivan nostalgično govori o vremenu u kojem su bijeljinski Nijemci bili motori privrede i kulture u tom dijelu BiH. Velika zajednica postupno je raseljena, a preostale porodice, kaže, izumiru.
Evangelistička crkva u Novom Selu
"Pomrli mi svi. Vazmerovi se nekako gube, a bilo ih je dosta u Bijeljini", kaže Ivan upućujući na brojna imena njegovih predaka u bijeljinskim matičnim knjigama. Dodaje da se i komšije čude njegovoj odanosti rodnom gradu. Jedan od njih mu je rekao: "Kako ti možeš ovjde da izdržiš? Mene ni NATO ne bi zadržao. Ja bih otišao da mogu, samo da sam Nijemac.".
