BiH
49

Lorens Listo za Klix.ba: Kao dječak nisam mogao podnijeti da neko skače bolje od mene

Piše: A. M.
Pobjedom u Jajcu, Mostarac Lorens Listo postao je krunisani kralj visinskih skokova u vodu u Bosni i Hercegovini. Lovori u Jajcu samo su šlag na titule koje je osvajao u rodnom gradu, ali i potvrda da svi uspjesi koje je postigao skačući sa Starog mosta nisu ni poklonjeni, niti slučajni.
Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

U razgovoru za Klix.ba, ovaj neustrašivi sportista kaže da je u Jajcu bila odlična konkurencija, te da je skakaonica zadovoljila njegove prohtjeve i jedna je od najljepših sa kojih je skakao.

"Skakali su svi pravi skakači iz Bosne i Hercegovine. Bilo je lijepo druženje jer se svi već dobro poznajemo. Skakaonica je visoka oko 20 metara, i po meni je nakon Starog mosta najljepša skakaonica koju sam video i sa koje sam skakao. Žao mi je što nisam skakao u Konjicu, ali su se skokovi u Jajcu održali istog dana. Ja nisam imao dileme, odavno sam imao želju skočiti u Jajcu,” kaže Listo u razgovoru za Klix.ba.

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Sa Starog mosta prvi put je skočio prije 14 godina. Zanimljivo je da se odlučio prijaviti, a da prethodno nikada nije skočio sa mjesta sa kojeg se skače tokom takmičenja.

“Ja sam u to vrijeme skokove vježbao na drvenom mostu koji je bio odmah pored Starog. Bio je niži nekih desetak metara. Prvi skok sa Starog mosta izveo sam na samim skokovima i odmah sam zauzeo četvrto mjesto”, govori Listo.

Zanimljiva anegdota vezana je za Listin prvi skok. Lorensova rahmetli majka nije znala da će tada 20-godišnji Lorens skakati sa Starog mosta.

“Upalila je TV i doživjela pravi šok kada je vidjela da skačem. Kada sam se vratio kući zabrinuto me je iskritikovala. Kasnije je bila moja najveća podrška i oslonac. Nažalost mama me je prošle godine napustila", s nostalgijom se prisjeća.

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Nakon prvog skoka Listo je skočio još mnogo puta, a u osam navrata je osvajao prestižnu nagradu. Na drugom učešću bio je drugoplasirani, a već 2003. godine je pobijedio.

Pred prvi skok sa Starog mosta nije osjećao strah, ali priznaje da je trema postojala.

“Nije bilo straha, ali je postojala trema. Mali strah sam osjećao samo pred svoj drugi skok, pošto me je prvi skok uvjerio kakav je doticaj s Neretvom. Zbog toga sam bio više koncentrisan”.

Skakati namjerava sve dok ga zdravlje služi i dok ima šanse biti pobjednik.

“Rekao sam već, kada se pojavi neko ko bude bolji i protiv koga ne bih imao šanse, ja ću se oprostiti. Do tada ću skakati, naravno ukoliko me zdravlje posluži.”

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Na mjestu gdje se danas nalazi skakaonica “Azer Dželilović”, u naselju Donja Mahala u blizini mosta Hasana Brkića, počeo je skakati.

“U Mahali sam provodio dosta vremena jer u tom dijelu grada živi moja nena. Tamo imam mnogo prijatelja, a odrastao sam i danas živim u naselju Cernica. Zanimljivo je da sam prvi skakač iz Cernice koji je ostvario uspjeh na Starom mostu. Na plaži u Donjoj Mahali sam počeo skakati sa pećine koju u Mostaru zovu Veliki".

Uzora je, zanimljivo, našao u čovjeku koji nikad nije skočio sa Starog mosta.

“Kao dječak sam se divio Jasku Sabljiću. Njegova lasta je bila perfektna. Šteta što nije skakao sa Starog mosta, mislim da bi sigurno pobjeđivao.”

Pred skok sa Starog mosta Listo nema neki specijalan ritual. Tajna njegovog uspjeha je u bavljenju sportom i redovnom treniranju.

“Treniram svakodnevno, kako na otvorenom, tako i u teretani. Dizanje tegova i fitnes su mi omiljeni sportovi. Mislim da je moja fizička sprema presudna na skokovima. Spremniji sam od ostalih konkurenata što je uvijek presudno u drugoj seriji skokova. U prvoj seriji mene većina njih prati, ali u drugoj za njih nastaju problemi jer se u vodu moraju nabiti bez štrapa.”

Foto: Željko Miličević/Klix.ba
Foto: Željko Miličević/Klix.ba

Listu pogađa što je sve manji broj skakača na glavu iz Mostara. Klub skakača u vodu Mostari kroz svoju juniorsku školu skakanja pokušava animirati talentovane skakače da se počnu baviti plemenitim sportom.

“Nažalost sve je manje dječaka pored Neretve. Danas nema kupača, pa nema ni skakača. U vrijeme kada sam bio dječak nisam mogao podnijeti da neko bolje skače od mene ili da skače sa veće visine", zaključuje naš sagovornik.