{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ljubić: Lajčak vješto kormilari niz "krivu Drinu“, ne možemo očekivati da je i ispravlja

F
12.2.2008. u 09:37
0
0
Ljubić: Lajčak vješto kormilari niz "krivu Drinu“, ne možemo očekivati da je i ispravlja
0
Ljubić: Lajčak vješto kormilari niz "krivu Drinu“, ne možemo očekivati da je i ispravlja
Zadnji sastanak političkih stranaka u Širokome Brijegu na površinu je izbacio neke, čini se, prikrivane frustracije i nezadovoljstva. Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990 u intervjuu koji je dao FENI iznosi svoje mišljenje o tome, kao i o nizu aktualnih pitanja, posebno o eventualnom ujedinjenju HDZ 1990 i HDZ-a BiH.
F.: Gospodine Ljubiću,Vaš komentar širokobriješkog sastanka i u vezi s time sukob između SDA i Stranke za BiH koji je tu izbio na površinu. Koliko će to utjecati na buduće pregovore o ustavnim promjenama?

– Sukob između SDA i SBiH, koji je kako ste rekli u Širokom Brijegu „izbio na površinu“ je višedimenzionalan. Iako tu ima elemenata borbe za vodstvo u Bošnjaka te borbe za kontrolu nad najvažnijim resursima ipak u osnovi se radi o koncepcijskim razlikama glede rješenja ustavne krize BiH. Dok je Tihić (izgleda podržan od Predsjedništva SDA) spreman prihvatiti Dayton kao osnovu za buduću ustavnu reformu što je i u Širokom Brijegu potvrdio zalažući se za integralni ili reducirani tzv. „travanjski paket“ dotle Silajdžić smatra da BiH treba novi ustav. U suštini smatram da ovaj sukob nije glavni problem za početak ustavne reforme. Glavni problem je, po meni, nepostojanje minimalnog konsenzusa u BiH o karakteru buduće BiH te pokušaji stranaka iz RS za zadržavanje „status quo“.

F: Ima li ikakve šanse da se do kraja veljače riješi pitanje reforme policije, te u ožujku, kako je ranije najavljivano, potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

– Šanse postoje ako postoji spremnost da se implementiraju potpisani dogovori iz Mostara i Sarajeva. Stoga očekujem da SDA prihvati predložena zakonska rješenja stručne skupine koja sigurno nisu sasvim dosljedna tzv. europskim načelima koja su usvojena na Vlašiću ali jesu dosljedna Deklaraciji iz Mostara i Akcijskom planu iz Sarajeva. Čudno mi je da je Tihić bio spreman odustati od načela kada je bila u pitanju ustavna reforma, opredjeljujući se pragmatično ili čak oportunistički prihvaćajući „travanjski paket“ dok kod pitanja policijskih zakona koji su u samoj Mostarskoj deklaraciji proglašeni privremenima (do usvajanja novog Ustava) nije spreman na kompromis. Za mene u pitanjima Ustava ne smije biti odstupanja od načela. Kad su, međutim, zakoni u pitanju (posebice u ovom ustavnom provizoriju kakav je Aneks IV.) i posebice kada nam ti zakoni donose potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ja sam spreman na pragmatizam.

F.: Što ako BiH ne potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

– Ako sporazum ne potpišemo u ožujku ili najkasnije početkom travnja, nećemo ga potpisati do kraja mandata Slovenije kao predsjedavajuće. Nakon toga slijedi ljeto, druga zemlja predsjedavajuća, kraj godine, novi ljudi na čelu Europske komisije i male šanse da ga uopće potpišemo u ovoj godini. To znači zaostajanje BiH za svim susjedima na europskom putu, to znači vize za naše građane za zemlje EU, to znači zaostajanje u razvoju, to znači pogoršanje socijalnih prilika, to znači socijalnu nestabilnost, to znači …?

F.: Vratimo se ustavnim promjenama. Koliko se vidi iz onoga što mediji objavljuju, nema baš nekoga kompromisa između šest političkih stranaka koje razgovaraju o tome. Što će se sada događati glede toga pitanja?

– Istina je da su stajališta političkih elita koje predstavljaju konstitutivne narode u BiH i koji obnašaju vlast sada jako udaljena, istina je da nisu ništa bliža niti stajališta oporbenih političkih stranaka. Prerano je, međutim, ustvrditi da ne postoji nikakva spremnost na kompromis jer razgovori o suštini i sadržaju ustavne reforme nisu niti počeli. Mislim da konsenzus postoji oko toga da s postojećim ustavom BiH ne može u EU. Tvrdim da daytonski ustav ne može BiH učiniti ne samo funkcionalnom i prosperitetnom već je bez donošenja novog ustava ugrožena sama stabilnost pa i opstanak Zemlje. Zato je ustavna reforma nužnost.

F.: Kolike su uopće šanse da bh. političke stranke postignu dogovor s obzirom da sve strane imaju potpuno suprotna stajališta i da ni jedna strana nije spremna na ustupke?

– Prije bilo kakvih razgovora o sadržaju i suštini ustavne reforme potrebno je postići dogovor o okviru procesa ustavne reforme. Da bismo proizveli vijak, relativno jednostavan proizvod, potrebno je uspostaviti i slijediti proizvodni proces. Kako je tek zahtjevan proces izrade novog ustava. Šteta je zato što moje kolege nisu bile spremne prihvatiti Deklaraciju o ustavnim promjenama i prilog Deklaracije pod naslovom Uspostava procesa ustavne reforme koje sam prezentirao u Širokom Brijegu jer u tom dokumentu nije bilo govora niti o sadržaju niti suštini. Konzistentan okvir procesa bi omogućio da se lakše razgovara o suštini. Nažalost nekima je bilo draže ući u polemiku dokazujući tko je veći Srbin ili Bošnjak dok je nekima problem bila samo taština. Vidite ovakve matrice moramo napustiti ako želimo doći do rješenja. Uvjeren sam da je moguće suglasiti se i oko načela novog ustava samo ako odgovorno i pošteno sagledamo realnost i činjenice koje za mene imaju snagu aksioma.
Prvi aksiom: Empirijski je dokazano da BiH na osnovi Daytona ne može postati funkcionalna ni stabilna država i privid funkcioniranja se održava samo zahvaljujući intervenciji međunarodne zajednice; vojnoj, financijskoj i političkoj.
Drugi aksiom: Bosna i Hercegovina se ne može podijeliti (raspasti) bez novih sukoba, premještanja stanovništva i bez promjene regionalnog i globalnog političkog konteksta.
Treći aksiom: Bosna i Hercegovina kao više nacionalna država ne može biti centralizirana. Ako svi prihvatimo ove nepobitne činjenice, onda će neki morati odustati od maksimalističkih nacionalnih ciljeva pa je dogovor i kompromis mnogo realniji.

F.: Što mislite o ulozi visokog predstavnika Miroslava Lajčaka u procesu ustavnih promjena i kako ocjenjujete njegov rad?

– Mandat visokom predstavniku proizlazi iz aneksa 10. Daytona i ovlasti koje proizlaze iz odluka Vijeća za implementaciju mira. Mislim da on vrlo vješto kormilari niz „krivu Drinu“, bilo bi previše za očekivati od njega da je ispravlja. Oni od kojih ja očekujem aktivniji odnos kada je u pitanju ustavna reforma u BiH su velike sile koje imaju instrumente ali i obvezu kao potpisnice Daytona. Bez obzira što se ovo što ću sada reći može činiti kontradiktorno onome što sam prije govorio o procesu ustavne reforme, ja nisam preveliki optimist da se mi sami bez pomoći međunarodne zajednice možemo dogovoriti oko ustavne reforme u BiH. Ako je potrebno, zašto ne i međunarodna konferencija? Tko kaže da se međunarodne konferencije, posvećene jednoj zemlji, moraju organizirati samo nakon rata.

F.: Nedavno je Predsjedništvo HDZ-a 1990 izrazilo nezadovoljstvo funkcioniranjem vlasti na svim razinama i odnosom svojih koalicijskih partnera. Je li na pomolu raskid koalicije na svim razinama vlasti?

– Funkcioniranje vlasti i odnosi s koalicijskim partnerima su bila tema 3. sjednice našeg Predsjedništva a to će biti i tema sjednice Nacionalnog vijeća Stranke koja se planira 23. veljače u Čapljini, kao i blokade rada Vijeća ministara i Parlamenta BiH. Tu su i sukobi na federalnoj razini oko strategije razvoja energetike, prometa i telekomunikacija, privatizacije i posebice potpuna marginalizacija Hrvata u donošenju odluka, kao i neobjašnjivi pristanak nekih istaknutih dužnosnika HDZ BiH na federalnoj razini na marginalizaciju Hrvata u svrhu zadovoljenja nekih parcijalnih interesa, primjera radi; kada je u pitanju proračun, neka bitna kadrovska rješenja (inspektorat npr.), naprasno odustajanje od već postignutih dogovora s našom strankom itd. Ne tražimo mi da sudjelujemo u sukobima oko izgradnje energetskog sektora, npr., ali tražimo da se i Hrvate pita što o tome misle i da mogu utjecati na donošenje odluka. Sve su to stvari koje traže zauzimanje stajališta. Vidite to mi nismo spremni tolerirati. Ili ćemo biti aktivan i kreativan čimbenik ovih procesa ili ćemo preispitati naše sudjelovanje u vlasti.

F.: S druge strane opet se čuju sve glasnija razmišljanja o potrebi ujedinjenja dva HDZ-a? Je li uistinu moguće pomirenje, odnosno ujedinjenje dva HDZ-a?

– HDZ 1990 je donio novu kvalitetu i svjedočio, rijetko viđenu, razinu vjerodostojnosti ne samo na političkoj sceni Hrvata u BiH već i na političkoj sceni BiH. Vrijeme koje je za nama je pokazalo opravdanost utemeljenja HDZ 1990 a birači su to ovjerili na prošlim izborima. Pojavom HDZ 1990 Hrvati u BiH su ponovno postali politički čimbenik i to je valjda svima jasno. Mi to nemamo pravo uništiti. Smatram da je suradnja s ostalim hrvatskim strankama, a posebice s HDZ-om BiH, nužna kada su u pitanju strateški nacionalni interesi i interesi države BiH. Uvjet za produbljivanjem suradnje, i približavanjem jeste prihvaćanje političke misije i načela koja HDZ 1990 utemeljuje i svjedoči a to je opći interes ispred osobnog i skupnog, osobna i nacionalna sloboda, temeljita ustavna reforma a ne popravljanje Daytona kao što je bio slučaj s „travanjskim paketom“. Ako se suglasimo oko ovih načela, onda na potpuno ravnopravnim osnovama možemo početi i razgovore i o drugim pitanjima suradnje i približavanja.
F.: U svjetlu dogovora između Vas, te gospode Sanadera i Čovića o suradnji i eventualnom ponovnom ujedinjenju dva HDZ-a, kako gledate na zadaću dopredsjednika EPP-a Van Velzena kojemu je, kako su pisali mediji, zadaća ponovno ujedinjenje HDZ-a BiH i HDZ-a 1990?

– Europska pučka stranka (EPP) je ponudila dobre usluge a gosp. Vim Van Velzen je pristao biti medijator u razgovorima. Mi imamo ambicije postati punopravnim članom EPP. HDZ 1990 je aplicirao za članstvo, ispunjavamo sve uvjete, sudjelujemo na sastancima i manifestacijama EPP ali nismo još primljeni. HDZ BiH, odnosno vodstvo te stranke, je pod suspenzijom od strane EPP i stoga je i Europskoj pučkoj stranci stalo da se riješi predstavljanje Hrvata iz BiH u najvećoj obitelji europskih stranaka. Hoće li ovi razgovori donijeti i neke druge rezultate, zavisi od spremnosti svih na iskren i konstruktivan dijalog.

F.: U čemu vidite probleme kod tog procesa i jeste li spremni na kompromise?

– Kad je u pitanju politička misija, kad su u pitanju načela, kad je u pitanju privrženost programu, kad je u pitanju vjerodostojnost, o tim pitanjima ne može biti kompromisa. O svim drugim pitanjima je moguće razgovarati, dogovarati se pa i kompromise praviti.

F.: Kako komentirate nedavnu izjava predsjednika EPP-a Wilfrieda Martensa koji je kazao da se eventualno ujedinjenje HDZ-a može realizirati samo osnivanjem nove zajedničke stranke, kako bi se isključila mogućnost bilo čije dominacija?

– Tako je jedino moguće. Mi smo svjesni svoje snage. Uvjeravam vas da smo zbog kratkoće vremena od utemeljenja do općih izbora mi realizirali samo dio svog potencijala. Stoga ne reagiramo niti na povremene provokacije koje se s vremena na vrijeme mogu čuti ili pročitati s druge strane tipa:…“dobro je ako su uvidjeli da su pogriješili“…“mogu se slobodno vratiti ako će prihvatiti naše uzuse i statut…Mi se ne vraćamo nikamo, mi idemo dalje. Svjesni svoje snage spremni smo ući u iskren dijalog na ravnopravnim osnovama i ne bojimo se dogovora.

F.: Projekt zajedničkog izlaska na općinske izbore svojevrsni je test hrvatskoga jedinstva koje je do sada bilo, čini se, znatno ugroženo. Je li izgledan zajednički nastup dva HDZ-a na tim izborima?

– Na sjednici Predsjedništva HDZ 1990 održanoj 23. prosinca prošle godine u Tuzli, mi smo donijeli odluku da ćemo ući u razgovore s ostalim hrvatskim strankama prije svega s HDZ BiH s ciljem zajedničkog izlaska na lokalne izbore u RS, i u svim općinama u Federaciji gdje su Hrvati manjina ili mala relativna većina. Mi smo te zaključke donijeli u dobroj vjeri i tako ćemo i razgovarati. Hoće li se tijekom razgovora postići i veći stupanj zajedništva ili jedinstva, vrlo brzo će biti jasno.

F.: Postoji li šansa da se Hrvatima dogodi poraz na općinskim izborima kao što se dogodio na zadnjim općim izborima i to zbog razjedinjenosti kada su Hrvati imali više kandidata za člana Predsjedništva BiH? Pitanje se prvenstveno odnosi na općine kao što su Jajce i ostala mjesta gdje su Hrvati u većini, ali Bošnjaci mogu dobiti svog načelnika?

– Hrvati nisu doživjeli poraz na prošlim izborima. Hrvati nikada na opće izbore nisu izašli jedinstveniji. Naime, sve hrvatske stranke su bile okupljene oko 3 koalicije. Dogodio se izbor člana Predsjedništva koji nije izraz hrvatske političke volje, međutim to je posljedica nepravednog i nekonzistentnog daytonskog ustava. Bilo je samo pitanje vremena kad će se to dogoditi kod ovakvog ustava. Podsjećam, sve da bi Komšić s brojem glasova koje je sada osvojio (116 tisuća), da je kojim slučajem bio kandidiran ispred SDP 2002., pobijedio Čovića koji je tada izabran za hrvatskog člana Predsjedništva sa 108 tisuća glasova a bio je kandidat jednoga jedinoga HDZ i široke hrvatske koalicije, dakle praktički jedini kandidat hrvatske opcije. To samo govori da trebamo novi ustav prema kojem će se član Predsjedništva birati neizravno u Parlamentu na osnovi prijedloga nacionalnog kluba u Domu naroda.

F.: HDZ 1990, kao i druge hrvatske stranke, javno se zalaže za javne medije na hrvatskom jeziku. No, rješenje se ne nazire. Kako riješiti taj problem?

– Tako da Hrvati kao konstitutivan narod zadovolje svoje interese u javnim elektronskim medijima na način kako to traže legitimni predstavnici hrvatskog naroda u tijelima vlasti Federacije i BiH.

F.: Koliko je realna šansa da autocesta od Ploča do Dubrovnika, odnosno dio jadransko-jonskog koridora, prođe dijelom kroz BiH, odnosno preko Popova polja? Kakav je stav Hrvatske u svezi toga i jeste li o tomu razgovarali?

– Razgovarao sam o tome i s predstavnicima struke i politike u Hrvatskoj. Stav struke je da bi bolje rješenje i za Hrvatsku, a posebice za BiH, bila kontinentalna opcija, dakle većim dijelom kroz BiH (naime i po postojećem idejnom projektu dio autoceste bi išao kroz B i H). Međutim, oko toga je potrebno postići politički konsenzus u Hrvatskoj. Planirana izgradnja mosta Komarna-Pelješac i brze ceste prema Dubrovniku bi mogla opredijeliti i Dubrovčane da prihvate opciju autoceste teritorijem BiH. Međutim, to pitanje se ne rješava samo u Hrvatskoj već i u BiH. Hrvatska je naime odlučna vrlo brzo autocestom spojiti Zagreb – Split – Dubrovnik. Dinamika kojom oni grade autoceste je neusporediva s BiH. Bojim se da oni neće biti spremni čekati da se mi u BiH dogovorimo tko će, kakao i kada graditi autocestu. Činjenica da u proceduri Vijeća ministara BiH čekaju na usvajanje više od pola godine temeljni dokumenti iz oblasti prometa: Transportna politika i Zakon o javnim cestama. Samo zbog nepostojanja političkog konsenzusa oko državnih i entitetskih nadležnosti, neizvjesno je njihovu usvajanje. Transportna strategija i Akcijski plan su također pripremljeni u Ministarstvu komunikacija i prometa ali ih nema smisla slati dalje u proceduru dok se ne usvoji Politika. Kako u ovoj situaciji usvojiti državni plan izgradnje autocesta, a kamoli kako pristupiti brzoj gradnji? Dakle, najvećim dijelom je do nas.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: