Kurteš: Nemam problem s Lukačem, ali trebamo novi zakon
Prije dolaska na ovu poziciju bili ste jedan od čelnih ljudi u MUP-u Kantona Sarajevo, kakve su razlike između ova dva posla i jeste li zadovoljni organizacijom i radom policije u FBiH? U policiji sam proveo skoro 30 godina. Sve vrijeme sam radio u krim-policiji, od istražitelja u policijskoj stanici do načelnika Sektora u MUP-u KS. Bio je to zahtjevan i težak, ali častan posao i ja sam ponosan na činjenicu da sam bio policajac. Danas sam ministar unutrašnjih poslova i član Vlade FBiH koja radi odgovoran posao u teškom vremenu. Skupa sa svojim saradnicima trudim se da, prije svega, obezbijedim potrebne preduslove za uspješno i efektivno djelovanje. Organizacija policijskih snaga je produkt ustavnog uređenja FBiH i to je model daleko od savršenog, s tim da sam uvjeren da ima prostora da kroz dopunu zakonske legislative na svim nivoima i insistiranjem na rezultatima možemo značajno unaprijediti stanje.
Mnogi su Vam zamjerili zbog izjave da je Sarajevo najsigurniji grad u regionu, često se ona ironično spominje sa svakom novom pucnjavom ili incidentom u gradu?
To jeste moja izjava i ja i danas stojim iza nje. Naravno, u kontekstu vremena kada je data. U to vrijeme bio sam načelnik Sektora krim-policije u MUP-u KS i raspolagao policijskim evidencijama iz kojih je bilo očito da je Sarajevo u odnosu na ostale glavne gradove u regiji imalo najbolje pokazatelje. Da li je tako danas, pitanje je za menadžment MUP-a KS.
Dragan Lukač je nedavno izjavio da se policija novim zakonom o unutrašnjim poslovima želi staviti pod političku kontrolu, a Vi ste jedan od zagovornika tog zakona. Kakav je Vaš stav i ima li nekih problema u komunikaciji između Vas i Lukača?
Ja nisam jedan od zagovornika, ja sam kao ministar unutrašnjih poslova zakonom ovlašten da naglašavam, predlažem zakonska rješenja za oblast unutrašnjih poslova u FBiH. Vi govorite o Nacrtu zakona o unutrašnjim poslovima FBiH koji je kreiran i usaglašavan tokom 2009. godine i kao takav dostavljen tadašnjem sazivu Vlade FBiH. Zbog čega do danas taj zakon nije ušao u proceduru, pitanje je za prethodne političke i policijske strukture. Činjenica da je Federalna uprava policije aktivno učestvovala u izradi i usaglašavanju tog zakona te 2009. godine, naravno, ne osporava pravo aktuelnom direktoru da daje svoja viđenja i komentare.
Ono što je važno je to da operativna i finansijska samostalnost policije neće i ne smiju biti ugrožene, što će, vjerujem, potvrditi i mišljenje Venecijanske komisije kojoj je Nacrt zakona dostavljen prije mjesec. Donošenje Zakona će ići u redovnoj proceduri, što podrazumijeva dva čitanja i javnu raspravu, tako da će svi zainteresovani moći iznijeti i sučeliti stavove u demokratskoj proceduri. Sa direktorom Federalne uprave policije nemam nikakav problem. Ja samo insistiram na zakonskom rješenju koje će ojačati instrumente mjerljivosti rezultata koje policija postiže i u tome ću istrajati.
Način ustrojstva policijskih snaga u BiH je produkt ustavnog ustrojstva države. Kao profesionalac, smatram ga glomaznim, nedovoljno efikasnim i skupim, a kao legalista činjenicom koja, dok se ne promijeni, treba i mora biti poštovana. Sa svoje strane ću učiniti sve da, posebno kroz jačanje zakonskog okvira, poboljšamo postojeće stanje. Još jednom kažem, policijske snage u Federaciji, kao i Bosni i Hercegovini u cjelini, bi mogle biti ustrojene na mnogo efikasniji i svrsishodniji način, ali i postojeće stanje može biti unaprijeđeno.
Je li se napad na Američku ambasadu dogodio zbog sigurnosnih propusta te kako Vi ocjenjujete reakciju policije tom prilikom, odnosno činjenicu da je napadač gotovo sat pucao i hodao naoružan pred ambasadom?
Odgovor na pitanje da li je bilo, kakvih i čijih propusta prilikom napada na Ambasadu SAD u Sarajevu treba dati struka - dakle čelni ljudi koji rukovode operativnim policijskim sastavom onih policijskih agencija koje borbu protiv terorizma imaju u svojoj nadležnosti. To su SIPA i FUP. Do danas nisam bio u prilici da vidim jedan takav izvještaj ili analizu.
Struka je dužna sačiniti analizu iz koje će, između ostalog, biti vidljivo kako je napadač, od ranije poznat sigurnosnim strukturama, uopšte mogao doći u centar grada naoružan dugim oružjem i tolikom količinom municije i obrazložiti razloge koji su bili odlučujući za donošenje odluke da se napadač neutrališe upravo u momentu kada je to i učinjeno. Bez tih i još čitavog niza parametara koje bi jedan takav izvještaj trebao sadržavati, direktan odgovor na vaše pitanje bi bila spekulacija u koju se ja ne želim upuštati.
Nakon tog napada pažnja javnosti usmjerena je na vehabijski pokret u našoj zemlji, opravdano ili ne?
Pažnja javnosti za bilo koju društvenu pojavu je legitimna i poželjna. Stav javnosti u odnosu na grupaciju koju pominjete je takav kakav jeste, ali sigurno nije ni jedinstven ni istovjetan. Ono što policiju i druge sigurnosne strukture u kontekstu vašeg pitanja treba i smije interesovati je ko su oni koji terorom ili na bilo koji drugi način žele ugroziti ustavni poredak, odnosno živote i imovinu građana. Postoje jasna pravila i procedure čijim se poštivanjem i primjenom otkrivaju i onemogućavaju takve osobe. Sve izvan tih pravila i procedura je nedopustivo i može biti veoma opasno.
Tačno. Procijenivši da se radi o propustu koji se nije smio dogoditi, od direktora FUP-a sam zahtijevao pokretanje unutrašnje istrage, a kao ministar unutrašnjih poslova FBiH predsjedniku Republike Srpske sam uputio zvaničnu ispriku zbog neugodnosti koju je doživio.
Kako komentarišete to da je jedan od dvojice osumnjičenih kriminalaca, koje je prije nekoliko dana uhapsio Zoran Čegar, brzo pušten na slobodu? Može li se konačno pooštriti kaznena politika ili preduzeti neke druge mjere kako bi policajac imao osjećaj da iza njega stoji država?
Principijelno ne komentarišem odluke sudskih organa. Pooštravanje kaznene politike je u rukama zakonodavca, u ovom slučaju Parlamenta FBiH. Smatram da postojeći Krivični zakon FBiH propisuje optimalan raspon kazni za većinu krivičnih djela koja tretira. Stvar je suda, ako hoćete svakog sudije pojedinačno, da li će se prilikom izricanja presude opredijeliti za kaznu bližu zakonskom minimumu ili maksimalnu.
Analize nevladinog sektora, koje sam imao priliku vidjeti, pokazuju da je minimum mnogo češća opcija. Slažem se da iza policajca treba stajati i država, ali sam više nego siguran da policija treba raditi puno više na planu jačanja povjerenja građana u ono što policija radi, načinu na koji to čini, kao i rezultatima koje postiže. Policija jeste i mora biti u funkciji građana, ne deklarativno, već istinski i iskreno, čime će podrška većine javnosti biti neupitna. Uz tu podršku, svaki policajac će biti sigurniji i jači, a policija znatno efikasnija.
