Pod istim krovom
0

KOLUMNA / Kurbani, sretan vam Dan Republike!

Piše: Ahmed Burić
Kad čovjek ovdje gleda lokalne kampanje i reklame, moglo bi mu se učiniti da na ovim prostorima žive samo poznata lica, aktivni potrošači i mentalno retardirani – često u jednoj jedinoj osobi. Dobro kaže kolega iz Hrvatske Tomislav Čadež, za našeg glumca – ministra Hadžihafizbegovića: "samo je ovdje moguće da ministar iz susjedne zemlje zarađuje kao glumac u reklamama, pritom glumeći debila."

Doduše, zanat je zanat, ne možeš uskraćivati čovjeku da radi svoj posao, ali kad mu se nacija divi, onda stvari postaju baš teško probavljive. "Akcija, sine", rekao bi Ćiro u jednoj od reklama u kojoj zaista simpatični nogometaši, razgovaraju s gospođom koja treba nešto kupiti. Igra je Amina Begović, inače lijepa i markantna žena koja je za potrebe video shoppinga pretvorena u cyber verziju polumahalske domaćice.

Bilo kako bilo, nekoliko pojedinosti se zadnjih dana udjenulo tako da sam intenzivno morao razmišljati o Slovencima. Dva puta sam u zadnjih mjesec dana bio u Jajcu, mjestu gdje je nastala prošla država i u kojem se u kontinuitetu živi četvorocifrenim brojem godina: tamo uredno stoje tragovi ilirske, predkršćanske, osmanske i, naravno, novije povijesti. Mala škola partizanije

I podijeljeno, pomalo ostavljeno i zaboravljeno Jajce je fascinantno. Prvo zbog ljudi: nekolicina njih (poput Rize Rupića, Ljube Lovrića, Alide Hodžić i njezinog supruga Pašage, ili Enesa Milaka) neumorno nešto radi na kulturnom i duhovnom planu, ne prepuštajući Jajce letargiji. U Muzeju AVNOJ-a, koji u ove dane oko nekadašnjeg Dana Republike oživi, dvoje sjajnih ljudi iz Ljubljane, Mojca Turk i Jože Jelenc, postavljaju izložbu koja na podsjeća i rasvjetljava kontekst AVNOJ-a.

Tu su, naravno, veliki portreti Churchilla, Roosevelta, Staljina, velike zastave svih nekadašnjih republika SAD-a i SSSR-a, i jedna fotografija koja ljubiteljima takvih, pomalo bizarnih sitnica, upada u oko: na njoj su, pored Josipa Broza Tita, Crnogorca Ivana Milutinovića i beogradskog Jevreja Moše Pijade, čak tri Slovenca: Boris Kidrič, Josip Vidmar , i meni osobno najvažniji, Edvard Kocbek, jedinstvena disidentska pojava u komunističkoj Jugoslaviji, sjajan pjesnik i esejist koga su stare generacije zaboravile, a mladi i ne mogu znati o kome se radi.

Elem, ovih će dana u Jajce navaliti slovenački turisti, najviše gostiju je upravo iz jedine nekadašnje republike koja je danas članica Evropske unije, i svi oni će doći vidjeti kako danas izgleda taj komad njihovog zajedničkog pamćenja – bez teških riječi, negacionizma i glorificiranja prošlosti. Baš onako kako treba, reklo bi se. Kod nas stvari drugačije stoje: čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Oko državnih praznika se nemoguće dogovoriti, a vrhunac negacionizma i primitivizma je činjenica da visoki funkcioneri ove države, poput, recimo, Dušanke Majkić, uredno naplaćuju sve od nje – upućeni vele da to, uredno, radi i ljubavnik – ali da, recimo ne priznaju ZAVNOBIH, koji je, moglo bi se reći, mlađi brat AVNOJ-a. I ako ćemo baš mak na konac, vodili su ga uglavnom Srbi – Vojislav Kecmanović, Rodoljub Čolaković, Đuro Pucar... Ne, i ne, tvrde Dodikovci: to nije naša istorija, i kapak, nikada ne oprostivši što se 1992. izašlo na referendum. Rezultat tog referenduma je, kako znamo, Bosna i Hercegovina, država u kojoj troše, ali je ne priznaju. Rezultat Bosne i Hercegovine u ekonomskom smislu je ,uglavnom, veliko ništa.

Gori vatra

Evo brojki: sto dvadeset hiljada ljudi u državnoj administraciji koja ne radi uspješno godišnje od 12 milijardi maraka javne potrošnje, na sebe potroši gotovo pola , oko 43%. Procjene UN-a govore da u BiH živi 3,77 miliona ljudi, pa je prema tome ukupna potrošnja javnog sektora oko 270 km mjesečno. Ona za četvoročlanu porodicu iznosi 1080 km, što je znatno više od prosječne plaće. Svaki prijavljeni zaposleni mora za javnu potrošnju izdvojiti 872 marke, što je opet više od prosječne plaće koja je 2008. iznosila 751 KM. Deficit od oko 120 miliona ugašen je kreditima MMF-a, ali skoro da nakon toga «gašenja» ostaje «spaljena» zemlja, s teškim posljedicama.

Zbog svega ovoga, zbog zebnji i strahova, razmišljam o Sloveniji, gdje je veliki broj sezonskih radnika iz BiH završio poslove branja voća i povrća. Mi njima radnu snagu, oni nama turiste. Činjenica da su Slovenci najviše uložili u BiH od rata naovamo, kvalifikuje ih i za to da na Svjetskom prvenstvu navijam za njih. «Vratili smo Sloveniju na kartu svijeta», je reklamni slogan njihovog nogometnog Saveza, i može se reći da je potpuno tačan. Nema druge, nego im poželjeti sreću, pa i navijati za njih tamo na jugu Afrike. Navijaće, naravno, onaj ko može zaboraviti da Ljubljanska banka nikad nije isplatila bosanske štediše, da firme poput Mercatora, Tuša ili Coloseuma, svaki dan iz BiH iznose milione profita, i tako dalje i tako dalje.

I tako, mala zemlja ispod Alpa u jednom je smislu postala sinonim za priču o uspjehu. Istina, takve stvari se mogu relativizirati, recimo, podatkom da je prije deset godina odnos prosječne plaće u Sloveniji i BiH bio 5:1, da bi ovih dana stigao na 2,5:1, što može značiti da i nama nije tako loše koliko mislimo. Ali, nama je tako, da bi u cijelom ovom galimatijasu najbolje bilo napisati: «Kurbani, sretan Vam Dan republike. «

Za kraj, još jedan detalj izašao iz reklamnih kampanja. Na poleđini jednog ovdašnjeg tjednika izašla je reklama OS BiH na kojoj piše «Odanost». Na fotografiji, u krugu kasarne stoje dva vojnika i salutiraju. Jednom na reveru piše Ožbolt, što je, znamo, klasično slovenačko prezime, a drugi je Kafadar, što zvuči pomalo turski, ali je prezime koje se može naći od Sirije do Colorada. Biće da se onima koji su uređivali plakat (ili greškom?) najviše dopalo da zamišljeni idealni vojnici za BiH budu jedan Slovenac i jedan koji je to možda, a možda i nije. I zamislite ih sada u nekom hollywoodskom scenariju u kojemu paru , predvođeni vojnikom Ožboltom, moraju riješiti neku situaciju u ovoj zemlji. Da li bi im to doista uspjelo, ili bi, kao kod Spielberga krenulo Spašavanje vojnika Ožbolta.

I da li bi ono uspjelo, jer je posljednja vijest u ovom tekstu to da je jedna pripadnica slovenačkog bataljona u okviru međunarodnih snaga na Kosovu izvršila samoubojstvo, tačno na godišnjicu ZAVNOBIH-a. Oni koji vjeruju u nadzemaljsko rekli bi da bog radi na misteriozan način. Oni s druge strane te priče pomislit će o tome da su red i haos samo dva od tisuću lica koje kosmos može imati. Uz Kurban bajram, uoči bivšeg Dana Republike.