Međutim, sesija je počela minutom šutnje u znak sjećanja na mladića Denisa Mrnjavca i druge nedavne žrtve nasilja u Sarajevu, a predsjednik Kruga 99 Hidajet Repovac je kazao da ti događaji predstavljaju primjer haotične situacije i dramatičnog okvira u kojem je sve teže živjeti i u kojem čovjek više nije siguran ni u vlastitoj kući.
Prvi uvodničar fra Luka Markešić je naglasio da je vjerski odgoj jedno od osnovnih prirodnih prava svakog djeteta i njegovih roditelja, što je i ušlo u sva dokumenta međunarodne zajednice o ljudskim pravima. Ali postavlja se pitanje kako obaviti vjerski odgoj.
Markešić je govorio o različitim načinima rješenja ovog pitanja u Evropi, uključujući susjednu Hrvatsku, pri čemu postoje razlike u rješenju. Naveo je tri oblika na koje se ovo pitanje može riješiti. Prvi uzima da je vjerski odgoj pravo roditelja i vjerskih zajednica, bez upotrebe društvenih dječijih vrtića, drugi je oblik vjerskog odgoja u vjerskim vrtićima kao privatnim ustanovama, odvojeno od društvenih vrtića, dok treći oblik, vjerski odgoj u društvenim vrtićima, predstavlja najkompleksnije pitanje.
U mnogim evropskim državama postoji vjerski odgoj u vrtićima. Međutim, Markešić smatra da se taj model ne može preporučiti u BiH, jer bi bio štetan za djecu i izgradnju društva. Za njega bi najbolji bio prvi navedeni model, ali je naglasio da bi bilo opasno onemogućavati religioznim roditeljima vjerski odgoj djece.
Sociolog Dino Abazović je ukazao da povratak religije u javnu sferu nije samo specifikum BiH, već globalni fenomen. Javlja se i u najsekularnijim državama kao što je Francuska, jer su prethodne ideološke naracije pale ili su došle u krizu.
Međutim, i ova tema je pokazala da u bh. društvu imamo razbijene norme institucionalnog razgovora i da izostaje bazični konsenzus u društvu. Abazović dalje navodi da je problem tim veći što nismo došli do nivoa javnog neslaganja kada možemo saslušati argumente druge strane.
I on je naveo da međunarodni dokumenti propisuju da svako ima pravo na slobodu religije, ali i na slobodu od religije. U ovom slučaju to znači da roditelji mogu zahtijevati to pravo, a država ima obavezu da osigura zaštitu od diskriminacije i segregacije.
Iskustva iz osnovnih i srednjih škola su pokazala da je u BiH na sceni samo monokonfesionalni i doktrinarni pristup vjeronauci, orijentiran samo na pripadnike svoje vjerske zajednice. Abazović je ukazao na to da postoje i interkonfesionalni modeli u sredinama gdje ima više vjerskih zajednica.
Govoreći o polemici koja se o tome vodi u BiH, Abazović kaže da nije siguran da ijedna strana zna šta govori, već rasprava izlazi na emocionalni nivo. On je zato predložio da se, bez apriornog za ili protiv, održi kontinuitet javne rasprave o ovom pitanju.
Filozof Asim Mujkić je također naglasio da se nijedno pravo ne može promatrati izolirano, nego u kontekstu drugih prava.
On smatra da je ovdje riječ o "perfidnom umotavanju problema", pri čemu se za protivnike uvođenja vjeronauke u vrtiće govori da su oni protiv temeljnih ljudskih prava.
