20 godina poslije
0

Korićanske stijene: Bijele ruže za svirepo ubijene Bošnjake i Hrvate

Piše: E. Gorinjac
U vrelom augustovskom danu prije tačno 20 godina zločinačka ruka je na Korićanskim stijenama u smrt poslala oko 200 nedužnih Bošnjaka i Hrvata. Umjesto da iz logora Omarska, Keraterm i Trnopolje budu prevezeni na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH, u Travnik, ovi Prijedorčani su izdvojeni iz konvoja i strijeljani na Korićanskim stijenama. Njihove porodice su danas obišle mjesto stradanja, dok mezare svojih najmilijih može obići samo 70 porodica.

Do sada su identifikovani posmrtni ostaci 124 ubijena muškarca, ali samo njih 70 je ukopano, jer nisu svi skeletni ostaci bili potpuni, pa porodice nisu pristale na ukop.

Kao i svake godine, članovi porodica ubijenih su sa sobom donijeli spomen-ploču, položili su je na mjestu stradanja, a potom je ponovo ponijeli sa sobom nakon odavanja počasti žrtvama, jer lokalne vlasti bh. entiteta Republike Srpske ne dozvoljavaju postavljanje bilo kavog obilježja koje će svjedočiti o zločinu počinjenom nad nevinim ljudima na ovom mjestu.

Jedna ruža više za Sulejmana Kahrimanovića

Ove godine, za razliku od prethodnih, na Korićanskim stijenama je u znak sjećanja na žrtve bačena jedna bijela ruža više, jer je jedan od 12 muškaraca koji su preživjeli strijeljanje Sulejman Kahrimanović nedavno preminuo.

"Organizaciju obilježavanja 20. godišnjice nevino stradalih Prijedorčana na Korićanskim stijenama ove godine predvodi osam udruženja. Komemoracija žrtvama se organizira kao i svake godine. Udruženje građana 'Optimisti 2004.' ove godine odaje počast i jednom od svojih osnivača Sulejmanu Kahrimanoviću, jednom od preživjelih sa Korićanskih stijena, koji je preminuo ove godine. Inače se svake godine u provaliju sa stijena baci 250 ruža, 251. će biti za njega. Poruka toga je da istinu o zločinu mi prenosimo dalje. Sulejman je preminuo, ali ostali smo mi koji je prenosimo na generacije koje dolaze. Generalno, ako govorimo o broju ubijenih na Korićanskim stijenama, mi koristimo ono što je Hag rekao, a to je više od 150, ali isto tako imamo osnovanu pretpostavku da se radi o 200 ili 250 ubijenih, ali to još nije dokazano", rekao je za Klix.ba Ervin Blažević, predsjednik Udruženja "Optimisti 2004.".

To što je 12 muškaraca, koji su uspjeli izbjeći metak, tog augustovskog dana 1992. preživjelo ravno je čudu. Sačuvali su život uglavnom zahvaljujući tome što su ranije skočili u provaliju. Kasnije su svjedočili kako je ovoj grupi Prijedorčana naređeno da stanu na rub stijena, a potom su im pripadnici srpske policije u Prijedoru pucali u leđa i potiljak, a tijela su padala u provaliju.

Obilježavanju godišnjice egzekucije Bošnjaka i Hrvata na Korićanskim stijenama danas je prisustvovao i sin Sulejmana Kahrimanovića, Suad Kahrimanović. Suad je tog 21. augusta izgubio brata Mehmeda, a otac se uspio spasiti.

"Teško je o svemu tome govoriti na ovaj dan, ali i bilo koji drugi dan. Otac je puno toga ispričao, ali imao sam uvijek osjećaj da je puno toga ostalo u njemu, jednostavno nije mogao o svemu pričati. Dosta je toga držao u sebi, to ga je dotuklo. Ponekad mi se čini da je i on bio mrtav od '92., jer sve poslije toga više nije bio život, samo on zna kako je sa svim tim živio. Brat i on su bili skupa, otac je skočio u provaliju i tako preživio, a bratove posmrtne ostatke smo sahranili prošle godine", rekao je Suad Kahrimanović za Klix.ba.

"Svi su bili civili. Klečali su iznad provalije"

"Ja sam ispalio jedan rafal, ali ne do kraja. Kretao sam se sastrane da ne bih pogodio pripadnike Interventnog voda. Nisam ubacio rezervno punjenje. Nije bilo potrebe... Nestajali su ljudi", ovako je 21. august na Korićanskim stijenama opisao Damir Ivanković, bivši pripadnik Interventnog voda policije iz Prijedora tokom suđenja. Ivanković je osuđen na 14 godina zatvora nakon priznanja krivice.

"U dvije vrste su bili poredani muškarci. Svi su bili civili, niko nije imao uniformu. Klečali su na koljenima iznad provalije. Prema mojoj procjeni, bilo ih je oko 70. Čuli smo prvo pucnje sa mjesta na kojem je bila druga grupa Bošnjaka. Onda smo i mi počeli pucati. Ja sam pucao iz malokalibarske puške. Ispalio sam pet metaka”, dio je svjedočenja još jednog od učesnika egzekucije na Korićanskim stijenama Ljubiše Četića, koji je nakon priznanja krivice osuđen na 13 godina zatvora.

Sud BiH je u junu ove godine osudio i Sašu Zečevića, Radoslava Kneževića i Marinka Ljepoju, bivše pripadnike Interventnog voda prijedorske policije, na po 23 godine zatvora.