{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Komunistička matrica drugarice Arzije

S
6.2.2009. u 15:59
0
97
Komunistička matrica drugarice Arzije
0
Komunistička matrica drugarice Arzije
U aktuelnu priču o uvođenju vjeronauke u dječije vrtiće u Sarajevu uključili su se mnogi roditelji, a jedan od njih javio se i našoj redakciji ponudivši svoje viđenje situacije. Ovo je jedno od pismenih mišljenja kojima su roditelji reagirali na sve što se dešava u Javnoj ustanovi ‘Djeca Sarajeva’ i na ponašanje njene direktorice Arzije Mahmutović. Ovaj roditelj postavlja pitanje – da li se ovdje radi o religiji ili novoj ideologiji sličnoj komunizmu?
"Prije par dana smo zamoljeni da napišemo par riječi u uvođenju vjero(bauka)nauka u vrtiće. Razmišljajući o manipulaciji i indoktrinaciji nad nevinom djecom shvatili smo da taj vjeronauk i nije toliko bitan koliko isključivost i nemogućnost izbora.

Zašto nemogućnost izbora? Pa kada je sprovedena anketa o pitanju uvođenja vjeronauka u vrtiće, u istraživanje nisu bili uključeni svi porezni obveznici. Naime svi mi koji radimo ujedno plaćamo i porez iz kojeg se finansiraju sve javne ustanove Kantona Sarajevo, pa tako i Javna ustanova Djeca Sarajeva. Zato smatramo da se o ovom pitanju trebalo izjašnjavati stanovništvo Kantona Sarajevo ili barem obaviti javna rasprava o ovom pitanju. No, to se nije desilo! Čak ni rasprava u Skupštini Kantona Sarajevo, nego je ovo, u ozbiljnim zemljama veoma važno pitanje, jednostavno provučeno ispod stola, na jedan krajnje totalitaristički način. Jednostavno je, po oprobanoj partijsko/ideološkoj matrici donesena odluka (jer je tako odlučio "drug Marko“) i javnost dovedena pred svršen čin bez ikakve javne debate po tom pitanju sa ciljem da se jedna ideologija, koje smo se tek "kutarisali“(ili barem mislimo da jesmo) zamijeni drugom.

Pa, ljudi mi plaćamo današnjeg "druga Marka“ tj. gospođu Mahmutović. Ona je naš uposlenik i treba da, kao direktorica jedne "javne kuće“ odgovara javnosti za svoje postupke a ne nekoj političkoj ili vjerskoj organizaciji. Po svemu što se dešava danas u Kantonu Sarajevo možemo jasno vidjeti i povući paralelu, da kao što je svojevremeno "drugu Marku“ bilo bitno samo šta će reći "drug Staljin“ tako je današnjoj "gospođi Arziji“ jedino bitno šta će reći "gospodin Cerić“ (...) jer sistem proizvodi odgovornost jedino prema onima koji su je postavili tamo gdje sjedi, a ne onima koji je plaćaju.

Religija ili ideologija?

Ovdje nije u pitanju religija ili stav za ili protiv religije, nego političke zloupotrebe religije. Ako smo igdje svjedoci političke instrumentalizacije religije onda je to prostor Bosne i Hercegovine. Ovim nacionalističke ideologije, koje haraju Bosnom i Hercegovinom zadnjih 20 godina, ispunjavaju zadati cilj: potpunu segregaciju triju etničih grupa po principu - svak u svoj tor - i tamo ima da čuješ jednu istinu/mantru od trenutka kada prvi put dođeš na svijet. Dobro je poznato da je jedina "kulturna slamka“ koja čini etničke skupine različitima u našoj zemlji religija. Zato i kažemo da se ovdje ne radi o pitanju religije, već nacionalne ideologije. Biti musliman, kršćanin ili hrišćanin znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Ali ni to ne bi trebao biti problem, da se svak osjeća kako god želi.

Problem nastaje onda kada se ultimativno traži da prihvatiš mantru ideologije koja ide kao gratis u prilog jednom od ova tri identiteta. Tri istinski religiozna pripadnika ove tri etničke skupine, kada bi se susreli, vjerovatno bi razgovarali o duhovnim temama, shvaćanju Boga, doživljajima božanskoga, a ne bi se klali kao što je slučaj kod naših pseudo-muslimana, pseudo-katolika i pseudo-pravoslavaca.

Prema tome ono što se nudi kao vjeronauk u sarajevskim vrtićima nije religija, niti religioznost, nego mehaničko štancanje jednog kulturnog pseudo-identiteta, štancanje malih Bošnjaka, Srba i Hrvata, poput brojler pilića u industrijskoj, masovnoj proizvodnji, sve do željene težine i sigurnog puta do klaonice.

Radi šta ti država kaže

Za sve nas koji želimo biti religiozni i učiti o religiji uvijek postoji slobodna opcija, svima dostupna, da odvedemo dijete do prve džamije ili crkve gdje ono može primiti religijsku poduku. Zar je potrebno da u jednoj multikulturnoj i "sekularnoj državi“, da država na mikro nivou određuje vjerovanje budućih građana, po principu Banja Luka štanca Srbe, Mostar Hrvate i Sarajevo će onda Bošnjake? Građani Sarajeva treba da se zapitaju ko su zapravo oni? Neka telad, ćafiri, neobrazovani idioti ili šta već ne kada nisu sposobni da sami odgoje svoju djecu u kulturi ili religiji u kojoj žive ili u koju veruju, pa Kanton/Arzija to treba da radi za nas!? Očigledno je da dotična gospođa smatra da građani Sarajeva nisu ono za šta se predstavljaju i da im je potrebna dopunska nastava.

Mi imamo pravo da tražimo da svi budemo jednako tretirani, bili religiozni ili ne. Na primjer, ateista ima pravo da odgaja djecu u svojoj“ religiji“, kao i svaki drugi vjernik. Isto tako i komunista, pa stoga kao građanin ima pravo da traži uvođenje marksizma u vrtiće koji bi morao biti fakultativno ponuđen kada i nastava vjeronauka. Na taj način bi roditelji već imali mogućnost izbora, a njihovo dijete se ne bi moralo "sušiti“. Razlika između demokratskog i totalitarnog društva jeste u tome što demokratsko pruža slobodu izbora šta želimo biti i prostor da postanemo i postignemo ono što želimo uz puno uvažavanje različitosti koja proizilazi iz ovog procesa. Nasuprot tome totalitarno društvo, putem instrumenata državne prisile, nameće samo jedan pogled na svijet.

Naravno, pored ovih gore navedenih, fiktivnih alternativa, ima i jedna sasvim realna i primjerena bilo kojem društvu u svijetu npr. kultura religija, gdje bi djeca učila o svim religijama koje su doprinijele kulturnoj raznovrsnosti naše zemlje. Istorija Bosne i Hercegovine se može gledati i kao istorija suživota i tolerancije, ne samo kao istorija vječnog sukoba. Na nama je da odlučimo koji ćemo pogled izabrati. Ovdje moramo imati u vidu uzročno-posljedične veze. Da ono što danas biramo itekako odlučuje naše sutra, odnosno živote naše djece. Pri tome treba razmišljati trezveno i hladne glave, da se ne nađemo u jednom začaranom krugu, u kojem samo jednu ideologiju mijenjamo drugom, a nastavljamo tapkati u mraku, da naši životi ne budu dio stihova Sulejmana Nesiba:
"Prošlost...to je pozornica, gdje tiranstvo krv je bilo
A, sadašnjost...ista slika, tek ponešto ukrašena –
Budućnost je ko i prošlost, što ju je tamno velo skrilo,
Budućnost je ko i prošlost, tek što nema uspomena!“

Ovo je prije svega pitanje odgovornosti svih nas prema našoj djeci. A odgovornost ne može funkcionirati po sistemu jedno govorim, drugo radim, a treće mislim i za svakoga imam priču za prodati. To je jednostavno nezrelo i tako jedino funkcioniše društvo "šanera“, a ne građana u ozbiljnom društvu. Pitanje koje se neizbježno postavlja je: da li smo išta naučili iz historije? Ako nismo onda će se historija i dalje učiti nad nama. I za kraj da budemo u duhu vremena ....Leilah El Fatiha!"

S.S, roditelj iz Sarajeva

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: