Prosto je nevjerovatno do koje granice može da dosegne ljudska sujeta. Možda bi bilo prikladnije upotrijebiti termin ljubomora ili zavist, egoizam ili koješta već, ali u svakom slučaju čovjeku se želudac okreće od silnih napora da se minimizira, odnosno upropasti poduhvat Semira Osmanagića i njegovih saradnika okupljenih u Fondaciji Arheološki park Bosanska piramida sunca. Grupa stručnjaka iz oblasti arheologije i historije koja je okupljena u kojekakvim Zavodima, Komisijama i koji su, ne treba zaboraviti, dobro uhljebljeni na brojnim fakultetima, konstantno i na vrlo perfidan i podcijenjivački način pokušavaju obeshrabriti Osmanagića. Ne ulazeći u ocjenu snage argumenata kojima nastupaju zagovornici i protivnici teze o postojanju piramida u Visokom, ipak se ne može oteti dojmu da je ona strana koja negira postojanje piramida, u više navrata reagovala na vrlo grub način, ne libeći se čak i preko novina vrijeđati Osmanagića. Ono što je u cijeloj priči zanimljivo, jeste činjenica da Osmanagić to sve podnosi džentlmenski, što je možda i najbolji odgovor našoj eliti.
Znakovita je i još jedna pojava. Ni u jednom slučaju, na onaj pravi način, dvije strane nisu sučelile odnosno nastupile sa svojom argumentacijom. Od prvog dana Osmanagić i njegovi saradnici spremni su i na takav vid zdravog dijaloga i rasprave, ali struka nikada nije uzvratila na bacanje rukavice u njihovo lice. Najnoviji primjer koji svjedoči evidentnom izbjegavanju suprotstavljanja argumenata, gledaoci Televizije BiH (BHT 1) mogu pogledati u večerašnjem izdanju Političkog magazina Javna tajna (četvrtak, 8.06.2006 u 20,00 sati). Iako su najavili da će pred kamerama sudjelovati u raspravi po principu pro et contra, domaći stručnjaci na kraju su odustali i na taj način samo podebljali sjenu sumnje u njihovu tobožnju borbu za zaštitu istine i činjenica. Ne radi se to tako, gospodo stručnjaci. Nije li ovdje riječ o klasičnoj zamjeni teza? Vrlo vjerovatno, jer ako se ispostavi da piramide u Visokom doista postoje, a u tom smjeru idu dosadašnja istraživanja, onda u vodu padaju godine i godine sjedeljki za katedrama i neotesanog načina emocionalnog i moralnog silovanja što se nekad zvaše predavanja na našim fakultetima.
Na koncu, da bi se stvari raščistile, ne tvrdim da piramide u Visokom postoje. Sigurno ne vjerujem blijedim i kukavičkim objašnjenjima struke koja pobija Osmanagićevu tezu, a možda sam u krivu. Istina je da tamo nešto postoji, zato neka detaljna istraživanja odgonetnu mistriju Visočice. Slučaj bosanskih piramida je još jednom potvrdio da je u ovoj zemlji, nažalost, još uvijek najjača ona stara: ''Sve ti mogu oprostiti, ali uspijeh nikako''. Sretno Sam!
Piše: Nermin Bise